E pa, dragii moji, no place like home! Nigde nije kao kod kuće. Internet veza je dobra, imam i USB port, a bogami i malo vremena, pa da okačim šta sam sve video u Mađarskoj prošle sedmice.
Prvi deo - ponedeljak, 26. maj 2008Stigao sam noćnim vozom iz Beograda koji je bio prepuno ljudi koji su se vraćali sa Eurosonga. Dakle, voz dupke pun, svuda se čuje engleski, vagon neobično čist, polazak na vreem, dolazak na vreme! Da čovek ne poveruje, sve je kako treba. I ŽS se potrudila da ostavimo što bolji utisak o sebi u svetu.
Po redu vožnje, voz je stigao u 5 ujutru. Već je svanulo, ali je bilo pretežno oblačno i pomalo prohladno. Izašao sam na Keleti palyaudvar (Istočna železnička stanica) i rekoh da je uslikam. Prvo lice ove velike zgrade...
... a zatim i ulaz / izlaz gde vrebaju taksisti da zarade koju platu po prevezenom putniku:
Budimpešta je grad koji, spram Beograda, noću odspava koji sat. Ovako rano jutro je rezervisano samo za one koji putuju ili presedaju sa jednog prevoza na drugi. Laganim hodom sam pošao ka centru grada, pa sam tako oko 6 dospeo do čuvene ulive Vaci, glavnog šetališta Budimpešte (nešto kao Knez Mihailova u Beogradu). Ali, u 6 ujutru nema puno ljudi...
... da ne kažem - nema nikoga! I tako, kao Pale sam na svijetu, pođem peštanskom obalom Dunava uzvodno. Budimpešta je ponosna na svojih 9 mostova, a ovde vidimo one centralne. Najnizvodniji koji prolazim je Szabadsag Hid (tj. Subotnji most), koji je, kako sam kasnije video, bio usred renoviranja, prilično razmontiran.
Dunav, inače, nije nešto zagađen, pa se može naći i živi svet reke.
Preko Dunava se uzdiže brdo Gellert, na čijem vrhu se nalazi Citadela koja dominira gradom.
Tamo gde sam izbio na dunavsku obalu, čekala me je Eržebet (ili Elizabeta) i njen most. Znam da nije pristojno ženama zavirivati među noge, ali bio sam fasciniran čistoćom mosta i konstrukcijom ovog po meni najelegantnijeg mosta u Budimpešti.
Pred mostom čekao me je ovaj lik i njegovo pitanje: 'Je l' me prepoznaješ?' - 'Ne baš' - odgovorih - 'ali piše ti da se zoveš Šandor, Petefi Šandor'
'Bravo!' - uzviknu Šandor Petefi u mom zamišljenom razgovoru sa pesničkim ponosom Mađarske. 'Evo cveća!' - ču se njegov glas kada smo se rastajali. Pa, pomislih, ovako i mi držimo sveće po banderama.
Jedan kratak pogled na Eržebetin most...
...a sa druge strane čekao me je jedan od najstarijih i po meni najlepši most - Szecseny Lanchid (Sečenj lančani most):
Čuje se neki saobraćaj, ali nema baš puno vozila. Rekoh, da slikam i to:
Sa budimske strane dominira Budimski zamak.
Popevši se na Sečenj most, uputih jedan pogled nizvodno na pređeni put.
Podno Budimskog zamka nalazi se žičara koja prevozi posetioce od podnožja brda do zamka. Nažalost, tamo nisam bio, ali drugi put... Za sada ovoliko:
Na povratku sa budimske na peštansku stranu bacih jedan pogled uzvodno, ka Margit mostu.
Kada sam se vratio na peštansku stranu, pogledah ponovo ka Sečenj mostu i zamku, a onda mi se dopao ovaj ugao, sa kombinacijom prizora.
Sada se prolazi pored velelepne tzgrade Parlamenta. Za početak desna strana zgrade...
(...kad ću više da dođem do Margit mosta?)
...a onda i sa leve strane.
U tom trenutku zapišta mi poruka. Pomislih kako su se moji ukućani rano probudili, kad ono dragi kolega Boce me pozdravlja. E, pa da znaš, ovde si me zatekao! Da, vrlo brzo su mi se javili i ukućani, tako da sam podmirio svoje potrebe za komunikacijom sa Srbijom do daljeg.
Popeh se na Margit most. Već je prošlo 7 ujutru, i jutarnja gužva ponedeljkom je počela da se oseća. Pogledah ka Arpad mostu do kojeg neću ići.
A ovo je Margit-sziget, ili Margaretino ostrvo, nešto kao Ada Ciganlija u Beogradu. Spas od gradske vreve, brdo sportskih terena i manja gomilica mesta za kaficu ili sok (a možda i pićence za one koji su tupi kao oklagija pa ne osećaju sportski duih ove oaze zdravlja).
Margit most je vrlo neobičan što na prvi pogled izgleda obično, na drugi pogled se vidi da je kao malo prelomljen po sredini, a tek na njemu se vidi da je to ustvari trokraki most. Evo trećeg kraka, koji vodi ka Margit szigetu.
Doduše, taj krak i nije naroćito veliki, a i ne treba da bude. Tek da se pređe tamo.
I na kraju ove prve šetnje Budimpeštom, pogled na pređeni put, na utvrđeno gradivo.
Vreme je neumitno curilo, pa sam požurio ka svom odredištu. A koje je odredište, videćete i sami, ali sutra.
P.S. Imageshack nešto zeza, pa sam uploadovao sve i na Photobucket.