Prošle srede i četvrtka sam išao na (službeni) put u Niš, Knjaževac i Zaječar.
Misija: preneti deo dokumenata u arhivu u Beograd, posetiti kolege na ove tri stanice. Uspešno okončana!
Ekipa: Dragan (moj nadređeni) i ja.
Trasa je navedena u nazivu ove teme, pa da krenemo na put.
Jutro prošle srede je jutro posle 'hladne novembarske kiše' koju mi je Joe naručio. Kako je to sinoć izgledalo ovako...
... ujutru su me dočekali samo ostaci te kiše. Mada, nešto mi se mnogo belelo.
Pošto smo pronašli Ladu Nivu ispod jedne gomile snega, očistili smo je, nekako upalili, natočili i krenuli autoputem do Niša. Snežnog pokrivača je bilo na pojedinim deonicama puta, i to od Beograda do Lozovičke česme, pa od Bagrdana do prevoja Mečka (Ražanj), i od Aleksinca do ulaza u Niš. Najviše snega bilo je u Ćupriji i Paraćinu, baš kao što su i izveštaji davali.
Stigosmo u Niš u ranim popodnevnim časovima. Tu me je SMSom našao kolega Boce, u želji da sazna kada može da nas očekuje. Za njega smo poneli nešto instrumenata i opreme, pa smo i to utovarili u Ladu.
Posao za posao, a prizori za prizore. Ovo je zgrada Meteorološke Opservatorije Niš:
Krug meteorološke stanice je odmah ispred zgrade, u parku unutar niške Tvrđave. Sve zajedno, to izgleda ovako:
Novi zakloni su dočekali drugi sloj farbe i čekaju svoje postavljanje.
Ekipa MO Niš (levo) sa ekipom iz centrale RHMZ Srbije (desno):
Pošto smo doneli i poneli sve šta treba za dalji put, malo smo predahnuli i krenuli u noć na putu za Knjaževac. Za mene je to bilo lepo iskustvo. Iako su okolnosti bile relativno teške (nikad pre nisam vozio Ladu Nivu, niti sam vozio tim putem, a još je i noć), bilo mi je zadovoljstvo da vozim. Najveće zadovoljstvo je bilo ugledati svetlosti Knjaževca odozgo sa Tresibabe. Draganu se otelo 'Nisam znao da Knjaževac izgleda kao LA, pa mi kao da smo na Beverli Hilsu!' Zaista, bio sam u iskušenju da stanem i napravim jednu lepo fotku, ali u nemuštom razgovoru sa Draganom to mi se ipak nije učinilo kao ideja koju treba sprovesti ovde i sada. Ostavivši sliku Knjaževca noću samo u glavama, strpljivo smo sišli do ulaza u Knjaževac, gde nas je Boce dočekao kolima, kako bi nam pokazao put do njega. Najzad, stigli smo u Knjaževac.
Eh, priči nikad kraja. Raspričasmo se sa našim domaćinima o svemu i svačemu, pa smo dotakli i meteorološke teme, ali i mnoge druge. I Boce i Bojana su bili sjajni domaćini, svaka čast! Ali, veče je odmicalo, a naše noćenje je bilo rezervisano za Zaječar. Nevoljno, krenuli smo dalje, ali smo pre toga napravili ovu fotku:
Put do Zaječara bio je pust, a umor se nakupio sa mirisima benzina, jedva čekajući da izađe iz naših glava. Relativno lako smo našli naš hotel, pa smo malo protegli noge po centru Zaječara. A onda pod tuš. Kad tamo, tuš ima radio! E, to još nisam video.
Krenuli smo u sledeći dan uz podatke sa takmičenja. Pa dobro, šta je, tu je. Bar se ne nerviram (heh, ma nemoj). No, posao čeka. Evo, ovo je Hotel Konj u kojem smo odseli:
Zavučen u jednu uličicu u samom centru Zaječara, baš lepo mesto za odmor.
U sinoćnjoj šetnji zapazio sam ovog lepotana koji mi dođe ispisnik. Ovaj SAAB ima bar 40 godina, ali je očuvan k'o staklo!