Prethodnog dana, posle obilaska Stopica pecine, cilj nam je bio vodopad kraj Gostilja. Pratili smo putokaze(svako trece raskrce ima jedan) i posle 15-ak km voznje krivudavim putevima nalecemo na ovce koje sam okacio u prvom postu, a potom i na Stopica pecinu. Drugi put
Posto je vec bilo kasno, vodopad smo ostavili za naredni dan...
..i taj dan je dosao.
Evo ga!
i da nekako docaramo visinu
(koju pavlovic zna u centimetar)
malo dalje se spusta jos par slapova od po 3-4 metra
Osvanuo je ruzan dan. Na forumu pitam dal da bezim sa Zlatibora, a Boce odgovara da ce sledeceg dana biti lepo prepodne i moguca kisa poslepodne. Ovom prilikom mu se zvanicno zahvaljujem jer nisam mogao tada
Upucujemo se ka Mecavniku. Kisa je propadavala, maksimalna oblacnost... ali kazu da treba biti zahvalan na onom sto imas. I bio sam, samo nam je jos magla falila
Mecavnik u daljini. Nije posebno veliko. Simpaticno je za videti ali nema se sta traziti vise od par sati. Evenutalno se provozati Sarganskom osmicom ali ne po ovakvom vremenu...
I malo posle ulaza. Ulica Novaka Djokovica, objekat desno, kafic-poslasticarnica.
No comment. Zaista
Skoda, prastara i ocuvana.
Bioskop Stenli Kjubrik. Daju se projekcije filmova kada se skupi odredjeni broj ljudi. Ovaj put to nije bio slucaj.
Brus Li
Gradski zatvor. Pritisnuo sam kvaku pri fotkanju, a momenat kasnije neki momak otvara vrata da vidi ko ulazi
Uglavnom, puno je krompira jer ove naslikane likove jos nismo nahvatali.
Crkva
Malopre navedeni kafic. Nije bilo puno posetilaca, par italijana, amerikanaca i nesto nasih ljudi, lose vreme je ucinilo svoje.
Pogled iza crkve na prugu i stanicu gde staje voz na cuvenoj voznji. Tokom obilaska se pravi pauza od 15ak minuta da se sedne i uziva u pogledu, izmedju ostalog, i na Mecavnik.
Koliko sam shvatio, dobar deo objekata je u sklopu hotela za koji stoji tabla na ulazu u gradic.
Malo laznog HDR-a
Skoda i crkva iz drugog ugla
I jos jedna skulptura. Rekao bih nemacki vojnik iz 2. svetskog rata.
Ima jos restrancica i kafanica ali nije bilo ljudi pa nije ni radilo.
Sledeci dan je bio kao i najavljen. Predvino jutro. Na Torniku (1496m) su radovi zbog izgradnje ski centra, sve je u blatu.. ko ne mora, neka ne ide
pogled na sever
mesto Zlatibor u daljini
niz ski stazu veselo nebo nad Srbijom
Upucujemo se prema manastiru Uvac. Ostaci manastira su otkriveni tek 1994. u dolini istoimene reke. Zasto je otkriven tako kasno? Zato sto je u najvecoj vukojebini koju sam do sada video
. Nije ni cudo sto nema organizovanih obilazaka ali putokazi redovno pokazuju kilometrazu. Posle 12 km silazimo na kombinaciju makadama i zemljanog puta i idemo dalje...
Od posete Zlatiboru sam i ocekivao ovakve predele, samo gradic me nije zanimao uopste
Poneko zabaceno sela
i štala jednog čiče, kojeg smo povezli u povratku. Sin i snaja mu rade u Beogradu, fin neki starac.
Ispred nas jugo sto daje nadu da se do manastira moze autom
Jugo parkira, mi nastavljamo dalje. Putokaz pokazuje jos 4km sto prolazi izrazito sporo na ovakvim putevima. Put je probijen pre 15 godina kada je manastir otrkiven i od tada nista. Pocetak je je jos i dobar kakav je bio kasnije ali tada mi ni na kraj pameti nije bilo slikanje.
Levo nista(nista i provalija su sinonimi u ovom slucaju), a put se spusta duz brda. Kad se krene napred nema nazad, okretajne je nemoguce.
@#$%@#$%...
Strmina se povecavala, a kamenje na putu je postajalo sve krupnije. Na jednom delu gde pocinju serpentine sam okrenuo auto. Zbog smrada pregrejanih kocnica se nisam usudio da se spustam dalje. Uslikao sam manastir, seo u auto i potrudio se da ne ostanem tamo i budem prinudjen da se zamonasim ili otvorim hamburgeriju da ne bih umro od gladi.
Pogled prema dole. Autom sugurno jos 20 minuta, peske isto toliko. Razmisljali smo da se prosetamo ali smo odustali.
Dve-tri fotke i krecemo nazad.
Posle 20 minuta i predjena 2km izlazimo na siguran put koji sada izgleda kao aerodromska pista spram onoga iza.
Boli njih briga...
Jos par kadrova na povratku...
Sutradan posecujemo Vodice, pored stare magistrale i idemo dalje na jug.
Jutarnja magla
Kod Prijepolja skrecemo ka manastiru Mileseva. Kasnije saznajem da je Brankica tu prolazila dva dana posle mene i da su posetili tunel gde su snimana
Lepa sela, lepo gore. Steta...
Upucujemo se na jug. Vajld Bjuti hir vi kam ;D