Morača - Ostog - Lovcen - Rijeka Crnojevica - Budva - Rose - KotorPosle granice se dolinom/kanjonom Lima, a potom kanjonom Morace spustamo na jug. Neplanirano stajemo kraj manastira Moraca da protegnemo noge.
Potok protice pred samim ulazomu manastir. Nisam znao da je 10-ak metara dalje vodopad kojim se potok i uliva u Moracu
unutrasnjost
mostic u blizini i predivna Moraca
Nastavljamo dalje na jug. Ovaj put, planirano, se upucujemo na Ostrog nastavljajuci nase hoocasce
Tokom celog puta smenjuju se sunce i kisa, a pred samim manastirom i grad. Fotografisanje je zabranjeno, a ruzno vreme je dodatno pokvarilo i ono malo fotografija sto sam napravio.
Manastir je mnogo manji nego sto izgleda. Uglavljen je u udubljenje u steni i dobar deo unutrasnjosti je bas ta "sirova" nepravilna stena. Prvi put vidim tako nesto. Posto nema lifta, morali smo da pesacimo 4 sprata kako bi se popeli na terase na vrhu.
Pogled na jug.
zoomirano
i na zapad
oprastamo se i odlazimo dalje
Culi smo za novi put od Danilovgrada prema Ostrogu pa smo planirali njime da se vratimo. Put je fantastican, sirok i nigde ni jednog auta, pravo uzivanje. Kada taj put postaje makadam shvatamo da ustvari nije ni zavrsen
Opet smo osudjeni na voznju kozijim stazama i ostalim putevima te kategorije.
Putokaz govori da izaberemo put levo...
Svidja mi se fotografija al tada nisam primetio kapljicu na objektivu
predjen put ostavljamo iza nas
Nekako smo se iskobeljali do Danilovgrada, dajle na jug ka Cetinju, a potom prema Budvi.
I hop, veliko plavetnilo...
Ne zaustavljamo se nigde vec nastavljamo prema nasoj bazi u Tivtu
Sledeci dan, prvomajski uranak i idemo na planinarenje. Dan kao stvoren za rostilj u prirodi, cas kisa, cas je nema, a hladno kako god da okrenes. Iz Kotora se serpentinama penjemo prema Njegosevom mauzoleju, a kako idemo u visine, pogled postej sve lepsi i lepsi
panorama skoro celog zaliva
na Lovcenu u blizini samog mauzoleja :o
Cetinje iz tunela koji vodi na vrh. 400 i nesto stepenika ako sam dobro cuo, nisam brojao hvala bogu
karijatide na ulaz u mauzolej
Njegos. Sve je crnom mermeru.
dole u grobnici je mrkli mrak, koji narusavaju samo dve svece
kisa staje na tren pa izlazimo na vidikovac.
U daljini se nazire Skadarsko jezero
bezimo nazad jer kisa ponovo pocinje. Kazu da se po lepom danu vidi prakticno cela Crna Gora. Planine na severu, Skadarsko jezero na istoku i Boka na zapadu. Mi smo uspeli samo da se smrznemo.
u kisovito Cetinje nismo ni stali iako sam hteo da i to obidjemo. Neki drugi put po nekom boljem vremenu.
Spustamo se prema Rijeci Crnojevica.
Nagledao sam se fotografija ovog mesta i naslusao se prica kako je mali raj na zemlji. Jeste lepo ali je mene ostavilo ravnodusnim, mozda sam ocekivao previse... ne znam ni ja sta
Mostina i most
i opet most
novo-sredjeni kej
sad opet kej i most. U principu tamo ima samo kej, most i recica i to je to
kej
most + reka
tamna strana Rijeke Crnojevica. 150m od "centra", ruine i smrad mocvare
opet kej
drugi most
kej-most, kej-reka, most-reka, kej-reka-most, most, kej... to je Rijeka Crnojevica...
Upucujemo se prema Vir Pazaru. Jos 30km voznje kroz pustinju i prasumu i nekoliko tesnih mimoilazenja.
Skadrsko jezero je
Jos par kilometara...
Da nisam video plocu ne bih bio siguran da je Vir Pazar u pitanju. 20 kuca, hotel pun djubreta i mocvarna obala jezera.
Zadrzavamo se svega 5 minuta i nastavljamo dalje....