Sinoć sam u želji da posmatram radio nebo, priključio aparaturu, ali sam umesto vanzemaljskih objekata, čuo na svoje iznenađenje električna pražnjenja koja su bila dosta udaljena od mene. Napokon, nakon penjanja na sprat, video sam u daljini "sevalice", ali nikakvog zvuka nije bilo, pa nisam siguran da li je oluja bila zaista daleko (100km ili više), ili nije bilo pražnjenja prema zemlji (u šta ne verujem, jer ih vidim na svojim snimcima).
Otud bih voleo da neko ubaci i satelitski snimak ili bilo šta što bi moglo reći gde se kretao poremećaj, tako da mogu izvući zaključke o njegovoj daljini i snazi.
Naravno, ovo me je sprečilo da dalje snimam Jupiter, ali sam umesto toga slušao naš "domaći repertoar" ovde na zemlji
Period snimanja je kao što se vidi na snimcima, od 00:00h do 00:20h sinoć.
Na prvoj slici se vidi kompletan dvadesetominutni period snimanja. Neverovatno je koliko se signal menjao tokom tog perioda. Snimanje oluja koje su daleko je na naki način drugačije od onog kada su blizu. Jer ovde, igra ulovu tlo, kao i jonosfera, koja je aktivnija i od koje se kao odblesak, šalju signali i mogu zabeležiti na radiju.
Snimak je pun oštrih pikova, koji su zaista česti, jer je pražnjenje bilo neverovatno lepo, a aktivnost atmosfere burna. Nije bilo silovito kao kada je blizu, već nekako, kao da slušam udaljenu stanicu sa drugog kontinenta
Nažalost, bio sam umoran da dalje slušam radio emisije atmosfere (niko to više i ne radi, jer nema potrebe za time... elektronika radi sve sama danas). A ja volim da slušam, jer je to jedna stara navika, koja sve to čini stvarnijim. Bez toga, nekako je sve "odrađivanje posla"
Ova slika je uvećan detalj jednog dela dijgrama. Nisam birao, jer je svaki deo jednako lep. Jednostavno sam uvećao jedan, gde se lepo vidi karakteristika signala, koju samo munja može pružiti... kao naravno i ono teško opadanje napona, koje još uvek ne znam tačno zbog čega se dešava. Imam neke ideje, ali videćemo kasnije, kada prođe neko vreme u razmišljanju.