Primetih da ova tema na postoji na forumu, već se samo spomene onda kada je neki od vuklana aktivan.. Ovo je veoma zanimljiva prirodna sila koja utiče na mnoge procese u prirodi od atmosferskih do geoloških, pa stoga red je i da joj se kao takvoj prida značaj u vidu posebne teme na ovom forumu, u kojoj će moći da učestvuju svi članovi zaljubljenici u prirodu, i njene manifeste. Ovde možemo ubuduće pisati između ostalog i o aktuelnim erupcijama u budućnosti. Uživajte..!
VULKANVulkan predstavlja otvor (ili rupturu) u Zemljinoj kori, kroz koji istopljena stenska masa (lava), pepeo i gasovi bivaju istisnuti na površinu, gde se hlade i talože. Reč vulkan potiče od ostrva Vulkano u Tirenskom moru, a nauka koja se bavi izučavanjem vulkana naziva se vulkanologija. Sa stanovišta određivanja geografskog položaja i opisom vulkana kao morfološki nastalih oblika nakon vulkanskih erupcija, bez pretenzija ulaženja u sam proces nastanka i njegovog objašnjenja, vulkanima se bavi geografija.
Pojavni oblici vulkanaNajuobičajenije shvatanje vulkana je da je on kupastog oblika sa otvorom u sredini (krater, ždrelo ili grotlo) preko koga je povezan sa žarištem. Međutim vulkani mogu biti najraznolikijih oblika pa čak i oblika platoa (bazaltni platoi).
Ustanovljeno je da pojavni oblik vulkana zavisi od više faktora a jedan od njih je svakako kiselost magme.
* Ukoliko su magme sa sadržajem silicijuma (Si) većim od 63% radi se o kiselim magmama. Ovakve magme su najopasnije jer imaju veliku viskoznost i teže da zarobe gasove koji su prisutni, ovo dalje izaziva da magma izbija pod izuzetno velikim pritiscima i dolazi do stvaranja stratovulkana. Posledice ovakve erupcije su katastrofalne. Stvaraju se piroklastični tokovi (ovako nastaju stene ignimbriti), razvijaju se temperature do 1200°C usled kojih ovi tokovi prže sve pred sobom, a formiraju slojeve koji mogu biti i nekoliko metara debeli. Vulkanski pepeo koji se iznese u atmosferu može preći veoma velike udaljenosti a njegovom sedimentacijom (taloženjem) nastaju tufovi.
* Ukoliko magma sadrži od 52-63% silicijuma (Si) lava je intermedijarna. Ovakva lava se obično javlja iznad zona subdukcije.
* Ukoliko magma sadrži između 52% i 45% silicijuma (Si) onda je bazična lava. Ova lava (sadrži povećani procenat magnezijuma (Mg) i gvožđa (Fe)), je mnogo manje viskoznosti od kisele magme, a viskoznost zavisi od temperature. Ovakva lava obično ima nekoliko čestih pojavnih oblika: pillow lava (iznad okeanskih riftova), formira novu okeansku i kontinentalnu koru, i bazaltni platoi.
* Ređe se javljaju magme sa manje od 45% silicijuma, a zovu se ultrabazične. Ustanovljeno je da se poslednja erupcija ovakve magme odigrala tokom proterozoika.
Najviše vulkanske kupe 1. Mauna Kea (Havaji) - 8818 m (pod vodom 4650 m), aktivan
2. Kilimandžaro (Afrika) - 5895 m, ugašen
3. Damavand (Iran) - 5670 m, ugašen
4. Popokatepetl (Meksiko) - 5452 m, ugašen
5. Kenija (Afrika) - 5200 m, ugašen
6. Ararat (Turska) - 5165 m, ugašen
7. Ključevskaja Sopka (Kamčatka) - 4800 m, aktivan
Takođe i prečnik kratera može imati znatne razmere. Vezuv i Etna imaju prečnik kratera oko 600 m, vulkani na Javi oko 7 km, dok vulkani na Havajskim ostrvima dostižu i do 15 km u prečniku.
Geografski raspored vulkanskih oblasti na zemlji 1. vatreni pojas Pacifika
2. Sredozemno-transazijska oblast
3. Atlantsko-okeanska oblast
Vatrenom pojasu Pacifika pripada najveći broj aktivnih vulkana. Od preko 600 aktivnih vulkana, vatrenom pojasu Pacifika pripada 418 vulkana.
Vulkanske erupcijeZastrašujuće eksplozije i spektakularni izlivi vrele lave iz unutrašnjosti Zemlje čine vulkane prirodnim pojavama koje loše obavešteni čovek najmanje razume, a kojih se najviše plaši. Vulkani jesu izazivali katastrofe u kojima su stradale stare civilizacije i savremene kulture, od Pompeja i Stromoblija u Italiji, preko Pinatuba u Indoneziji i Fudžijame u Japanu, do Popkatepetla u Meksiku i Jeloustona u SAD, ali vulkanske erupcije su u nedavnoj istoriji, ipak izazvale manje žrtava od zemljotresa i uragana.
Erupcija vulkana Tambore na indonežanskom ostrvu Sumbava 1815. godine najveća je erupcija u istorijsko doba. Do erupcije 1815. godine planina Tambora bila je visoka oko 4.000 metara, a danas samo 2.850 metara. Prečnik vulkana na nivou mora iznosi 60 kilometara, a krater je dubok 1.110 metara i ima prečnik 6 kilometara.
Erupcija je u vazduh izbacila 150 kubnih kilometara vulkanskog materijala, a visina eruptivnog stuba iznosila je 44 kilometra. Velike količine vrelog vulkanskog materijala pale su u okean, što je izazivalo dodatne eksplozije. Pepeo je padao i 1.300 kilometara daleko od vulkana. U centralnoj Javi i na Kalimantanu, udaljenim oko 900 kilometara od kratera, pao je pepeo debeo jedan centimetar.
Pretpostavlja se da je neposredno od erupcije nastradalo oko 10.000 ljudi, a još 82.000 stradalo je od posledica - gladi i bolesti.
Erupcija Tambore izmenila je klimu i deo leta praktično nije postojao. Krajem leta i početkom jeseni, dnevne minimalne temperature na severnoj hemisferi bile su nenormalno niske. Žetve su bile loše i glad se osećala na celoj Zemlji.
Materijal izbačen vulkanskim erupcijima formira nove topografske formacije, blago zaobljena brda, planine strmih padina, zaravnjene platoe, visoravni ili ostrvima dodaje nove kvadratne kilometre teritorije.
U jednonedeljnom izlivanju lave iz vulkana Kilauea na Havajima 1983. godine, stradalo je oko 200 zgrada i nestalo je 13 kilometara puta. Lava je stigla do mora i formirala nekoliko poluostrva, velikih i većih od fudbalskih igrališta, a u vodi je pripremila "temelje" za nove teritorije. Naučnici su erupciju opisali kao "najspektakularniji izliv lave u nekoliko poslednjih vekova", a hiljade dokonih turista posmatrale su nastajanje novog kopna u sudaru vatre i vode, minijaturnoj verziji onih praiskonskih sudara u kojima su nastajali kontinenti.
Pored Havaja, vulkani danas menjaju pejzaže na severozapadu SAD, na Siciliji gde je aktivna Etna, na Kamčatki, ruskom Dalekom istoku i u manjoj meri svuda tamo gde postoje aktivni vulkani. Na ranoj Zemlji aktivni vulkani postojali su svuda, u svakom kutku planete, a erupcije su bile neprekidne i snažne. Milionima godina vulkani su neprekidno i radikalno menjali Zemljinu topografiju, a prema jednoj analizi 80 odsto kopna koje danas postoji nastalo je erupcijama vulkana.
Delovanje prirodne vulkanske stihije u vreme u kojem živimo, neznatno je upoređeno sa onom vulkanskom aktivnošću koja se zbivala na Zemlji u davnoj istoriji. Prema američkom Smitsonijanovom institutu, tokom poslednjih 10.000 godina, iznad površine mora bilo je aktivno 1.511 vulkana, a istorijski zapisi govore da je 539 vulkana, jednom ili dvema većim erupcijima, zasulo širu okolinu, a nekad i ogromne oblasti, pepelom "koji je padao poput jake kiše" ili je "danima, nedeljama i mesecima ostajao visoko u atmosferi".
Usavršavanje meteoroloških satelita, namenjenih osmatranjima i proučavanjima Zemlje, omogućilo je da se tokom poslednje decenije prošlog, 20. veka, preciznije odredi koji vulkan je aktivan, koji ugašen, a koji samo uspavan. Termin uspavani vulkan je novijeg doba i ne bi ga, jasnoće radi, trebalo mešati sa nazivom ugašeni vulkan.
Infracrveni, toplotni senzori na meteorološkim, ali i na vojnim satelitima, mogu da zabeleže promenu temperature na pojedinim, manjim delovima Zemljine površine, a i da opaze "nadimanje" planine koje se teško može zapaziti sa Zemlje. Ako su takve promene primećene na padinama ili na vrhu neke planine, onda je to siguran znak da se u njenoj unutrašnjosti, iako je dotad smatrana mirnom planinom ili ugašenim vulkanom, gomilaju usijana lava, pepeo, prašina i gasovi. Planina se, iz kategorije ugašenih vulkana, seli među uspavane vulkane. Ona još nije aktivni vulkan, ali bi uskoro mogla da eksplodira i da to bude.
Precizna merenja temperature i kontrola "nadimanja" planine, uz poznavanje njenog geološkog sastava pružaju mogućnost za prognoziranje erupcije i za određivanje stepena opasnosti. Pojedini naučnici predlažu da se znatno poveća broj osmatračkih satelita i tako obezbede podaci potrebni za preciznije predviđanje erupcija vulkana.
Značajne vulkanske erupcije za koje postoje podaci 1. Erupcija vulkana Vezuv
* U podne 24. avgusta 79. godine snažna erupcija je uništila Pompeju, usmrtivši oko 20.000 ljudi.
2. Erupcija vulkana Tamboro
* Erupcija ovog vulkana koji se nalazi na Sumatri 1815. godine, je potpuno zatrpala, Sumbavu, gradić sa 14.000 stanovnika. Od direktnih posledica erupcije, obrušavanja velikih talasa na okolna ostrva i gladi stradalo je preko 44.000 ljudi.
3. Erupcija vulkana Krakatau
* Jedan od najstravičnijih vulkana se nalazi na istoimenom ostrvu u Indoneziji. Vulkan je 1883. godine bukvalno eksplodirao, raznevši dve trećine ostrva, formirao je depresiju dubine 300 m. Vulkan je izazvao velike talase (cunamije) koji su bili uočeni na svim otvorenim morima sveta. Zvuk koji je proizvela eksplozija vulkana, čula je jedna dvanaestina Zemljine kugle, to je inače najjači zvuk ikada proizveden na Zemlji. Na Indonežanskim ostrvima od posledica erupcije stradalo je preko 40.000 ljudi.
NAZIV VULKANA MESTO EKSPLOZIJE GOD. EKSPLOZIJE POGINULIHTAMBORA INDONEZIJA 1815 92000
KRAKATAU INDONEZIJA 1883 36000
MONT PELE MARTINIK 1902 30000
NEVADO DEL RUIZ KOLUMBIJA 1985 22000
ETNA SICILIJA 1669 20000
VEZUV ITALIJA 79 16000
KELUT INDONEZIJA 1919 5000
UNZEN DAKE JAPAN 1792 10400
LAKI ISLAND 1783 10000
Ерупција Свете Хелене, Америка
Вулкан на Индонежанском острву Јава
Вулкан Булусан на истоку Филипина