Naučnici Američke agencije za svemirska istraživanja uspeli su da snime spektakularnu oluju na Saturnu, jednu od najvećih koje su se ikada dogodile u našem Sunčevom sistemu. Površina ove užasne vremenske nepogode pokriva osam ukupnih površina naše planete.
Zamislite da se nađete usred oluje čija širina je poput prečnika 3emljine, dužina osam puta toliko, a električna pražnjenja 10.000 puta jača od normalnih, sa 10 udara groma u sekundi!
Upravo to se već osam meseci dešava na gornjoj polovini Saturna, na nekih 35 stepeni severne geografske širine te planete.
Kamere „Kasinija", Nasine istraživačke svemirske letelice koja se nalazi u Saturnovoj orbiti, prate je od decembra prošle godine i od tada besni nesmanjenom žestinom.
Nesvakidašnji vremenski događaj je zapravo prvi put primećen u 21.05, 5. decembra 2010, putem zemaljskih teleskopa koji su otkrili „jedva vidljivu belu tačku".
Kas.txt1.jpg
Letelica „Kasini“ je zapravo zajednički projekat NASA, ESA (Evropske svemirske agencije) i ASI (Italijanske svemirske agencije). Jedna je od najvećih, najtežih i najkompleksnijih međuplanetarnih letelica ikada napravljenih.
Za samo nekoliko nedelja, tačka je „eksplodirala" u olujni sistem širine 10.000 kilometara, a dva meseca kasnije oblaci gotovo da su se protezali oko cele planete.
Sa površinom od 3,88 milijardi kvadratnih kilometara, oluja je sada 500 puta veća od prethodne koju je 2009. godine zabeležio „Kasini" i jedna je od najgorih ikada registrovanih u našem Sunčevom sistemu.
Događaj je nazvan „Velika bela tačka" (po „Velikoj crvenoj tački" na Jupiteru), jer je reč o masi šljašteće belih oblaka koji praktično eruptiraju u gornje slojeve atmosfere.
Zapravo, ova ogromna nepogoda sastoji iz lanca superoluja, proizvedenih podizanjem toplote, vlage i amonijaka iz oblaka iz nižih slojeva Saturnove atmosfere, gde je pritisak visok.
Poređenje termalnih infracrvenih snimaka Saturna, nastalih putem ogromnog teleskoma u Južnoj evropskoj opservatoriji (druga i treća) sa fotografijom astronoma-amatera Trevora Berija iz Australije (prva sleva)
„Oluja je uzbudljiva, jer pokazuje kako promena godišnjih doba i sunčeva svetlost mogu dramatično uzburkati vreme na Saturnu", ističe Džordž Fišer, član Nasinog tima.
Snimak sa „Kasinija“ koji pokazuje kristale amonijaka u oluji
„Pratimo oluje na Saturnu skoro sedam godina i posmatranje oluja koje se razlikuju od svih ostalih nas drži na ivicama stolica", dodaje Fišer.
Kako i ne bi bilo zanimljivo kad se gigantska oluja uzdiže do 600 kilometara iznad površine planete, duboko u stratosferu. Poređenja radi, vrh jakih oluja na Zemlji jedva dostiže visinu od 20 kilometara i nijedna, na sreću, ne kruži oko cele planete.
Inače, oluje se na toj gasovitoj planeti dešavaju jednom godišnje, mereno saturnskim vremenom, što je otprilike 29,5 zemaljskih godina.
Kako naučnici veruju, povezane su sa letnjom dugodnevicom, kada je planeta bliža Suncu, pa joj se površina ugreje.
Izvor:RTS.rs