Ponešto smo već govorili o nastanku zemljotresa. Njihovo generisanje je daleko jasnije od svega onoga o čemu bih ovde želeo govoriti, a odnosi se pre svega na kolidiranje određenih prirodnih procesa, koji se veoma često poistovećuju po načinu nastanka i ulozi, sa čovekom.
Naravno, te sličnosti ne bi postojale da nema direktnog uticaja prirode na čoveka i čoveka na prirodu. Nažalost, naši uticaji na prirodu su još uvek usko ograničeni na fizičko delovanje i zadovljavanje promena zasnovanih na osnovnim čulima (vid kao jedan od njih). Ovo će se naravno, u bliskoj budućnosti promeniti.
Ovo će biti možda prva ovakva analiza. Pronalaženje zajedničkih procesa u formiranju zemljotresa i prirodnog zemljinog ritma, sa onima u našem umu.
Moram navesti i red-dva o tome (da ne bude zabune), da ćeideja delovati isprva možda samo kao zamisao jednog „zaluđenika“. Šalu na stranu, pokušaću ovde da ukažem na nešto što je potencijalno dosta bitno, bez pretenzija na nagađanja.
---Elektrodijagnostika---
Elektroencefalografijom (EEG) naziva se grafička registracija akcionih potencijala na mozgu. Za razumevanje takvih pojava, potrebno je poznavati neke osnove neurofizioloških procesa na nivou akcionih struja (struja na koži).
Elektroencefalografsko snimanje se vrši preko kože glave. Promene potencijala, koje se na taj način registruju, imaj pod normalnim uslovima 5-100uV (mikrovolt je milioniti deo volta), dok pod nekim patološkim uslovima promene potencijala mogu biti mnogo veće. Frekvencija normalnih patoloških ritmova obično je imeđu ½ i 30 ciklusa u sekundi (Hz).
Osnovni naponski potencijal zemlje takođe uvek postoji. To je napon, koji zemlja održava napajanjem sa sunca i uticajem sopstvenog magentnog polja u provodniku od jednog sloja atmosfere kao dinamo mašinom, na svoju okolinu. Taj napon je merljiv i relativno miran. On je poremećen ukoliko preraste u niske frekvencije potresa (zemljotresa), ili aktivnosti iznad zemlje (električnim pražnjenjima u olujama).
Snimanje tih napona, vrši se preko površine zemlje i atmosfere. Oni su obično reda nekoliko volta (u mirnom stanju), do nekoliko desetina hiljada volta pri pojavi naglih promena. Frekvencija zemlje, varira između ½ i 20 ciklusa u sekundi (Hz) (Šumanova rezonanca).
Normalan EEG. Blokiranje ritma alfa pri otvaranju očiju (O). Pri zatvaranju očiju (Z) ritam alfa se ponovo javlja. Frontalni spori talasi su ostaci od kretanja kapaka.
---Tehnike snimanja---
Postoje dve osnovne tehnike snimanja, bipolarna i monopolarna. Bipolarna metoda se sastoji u tome da se svaki kanal u elektroencefalografskom aparatu spoji sa dve aktivne elektrode na lobanji, od kojih je jedna ulazna, a druga izlazna. Na taj način zatvoreno je električno kolo. Ukoliko ovo isto učinimo na dve tačke na zemlji, dobijamo takođe bipolarno merenje kretanja osnovnog zemaljskog ritma, koji se na neki način, poistovećuje sa moždanim u mirnom stanju, ali ne po kategorizaciji oblika talasa, već po prirodi promena, koje ako nastanu na zemlji, obično ostavljaju traga i na mozgu.
Monopolarni način snimanja u principu daje verniju sliku električne aktivnosti mozga. Pri toj tehnici snimanja, samo je jedna elektroda aktivna, tj. nad mestom s kojeg se može snimati električna aktivnost mozga, a druga je „indiferentna“. Nevolja je u tome što nema idealne indiferentne elektrode.
Isto merenje na zemlji, pokazuje snimanje osnovnog napona tla. Međutim, kako je druga elektroda slobodna, možemo primetiti da je sistem merenja identičan onome na površini lobanje. Čak i sa istim položajima indiferentne elektrode van tla (lobanje). Na ovaj način, oba uređaja su izložena objektu snimanja i njegovoj neposrednoj okolini.
Presenilna demencija. Povećana spora aktivnost.
Da bi se na elektroencefalogramu prikazale abnormalnosti, upotrebljavaju se i „metode aktivacije“ (provokacije). Gotovo se kod svakog snimanja upotrebljava metoda aktivacije hiperventilacijom za vreme od 3 minuta. Hiperventilacija izaziva kod dece pojavu spore aktivnosti, dok je kod odraslih, u idealnom slučaju, ne menja mnogo EEG. Hiperventilacija izaziva neke EEG abnormalnosti, naročito paroksizme „petit mal“ (malog napada) epilepsije.
Ukoliko merimo standaradni rimtan zemlje, primetićemo nekoliko pikova na niskim frekvencijama, od 0-12Hz. Oni spadaju u osnovni prirodni ritam zemlje. Ukoliko postavimo oscilator na neki deo zemlje i podesimo ga tako da radi na sličnim učestanostima, primetićemo i remećenje prirodnog ritma, a moguće je i načiniti pojačanje prirodnog zemaljskog napona do granica da on bude osetljiv na svakom drugom delu planete (primer je i ideja Teslinog bežičnog prenosa električne energije).
---Glavne karakteristike moždane električne aktivnosti---
EEG je danas postala gotovo preko potrebna metoda pregleda. On se sastoji iz kompleksnih krivulja, na kojima se može analizirati samo jedan deo elementa. Pažnju treba u prvom redu obratiti na frekvenciju, amplitudu i oblik nastalih promena potencijala i prema tome se govori o cerebralnim „ritmovima“. Osim toga gleda se na vremensku i prostornu raspoređenost nađenih aktivnosti.
Isto nalazimo i pri snimanju planete na niskim frekvencijama. Medicina radi na tome da podatke koje dobije, prilagodi i pripiše izvesnom patofiziološkom delovanju i njegovom mogućem ponovnom stavljanju u ravnotežu, kako bi se bolesnik osećao bolje (poređenje krivulja sa bolešću). Ovde nilazimo na idealan primer, kako medicina ne posmatra stvari iz istog ugla iz kojih bi ih posmatrao istraživač, koji bi želeo da iste te promene uporedi sa ostalim prirodnim procesima i na taj način, pokaže jedinstveno ponašanje i čoveka i prirode i njihov uzajaman uticaj.
Znači, mi umesto da analiziramo podatke i poredimo ih sa bolestima, u ovom slučaju, anliziramo podatke i poredimo ih sa prirodom.
-Ritam Alfa - je glavna aktivnost odrasle zdrave osobe koja je budna. Najjasnije je vidljiv pri zatvorenim očima, ako je osoba psihički relaksirana. To je ritam od 8-13Hz, amplitude oko 50uV. Ovaj ritam je obično sinusoidnog oblika. Najjasnije je izražen središnje, a neki put se širi i u temporalne regije. Prema istraživanjima, ritam od 8Hz nalazi se kod 8% normalnih osoba, a kod 16% epileptičara. Ovaj ritam je obostrano sinhron i obično približno simetričan na obe hemisfere. Manja asimetrija ne mora biti patološka pojava, ali stalna asimetrija sa preko 50% razlike u amplitudi može biti sumnjiva na abnormalnost.
Slična situacija je i kod analize potresa na zemlji, koji se prate obično u regijama u kojima potresi postoje gotovo konstantno i na velikoj dubini u zemlji (gle čuda, na skoro istovetnoj frekvenciji). Ukoliko izađu van tog opsega ili krenu prema vrhu, dolazi do abnormalnosti i pretnje potresom.
Karakteristično za ovaj ritam je i to da nestaje ili se bar smanjuje i postaje nepravilniji (blokiranje) pri otvaranju očiju, a opet biva jasniji pri zatvaranju očiju. Kandidat za analizu ljudske mašte.
Alfa ritam se gubi pri spavanju.
-Ritam beta - je drugi ritam zdrave osobe u budnom stanju i redovno u B fazi spavanja. Amplitude su nešto niže, 5-25uV, frekvencije 18-25Hz, obično iznad senzomotornog i premotornog korteksa. U rutinskom EEG snimanju, često se i ne vidi. Između ritma alfa i beta, stoji srednje brzi ritam frekvencije 14-17Hz. On je redovna pojava u A i B fazi spavanja, dok u budnom stanju može biti indikator kod uzimanja nekih lekova.
-Spori ritmovi - sa frekvencijom ispod 8Hz, obično su abnormalni (slično kao oni kod zemljotresa), osim u deteta i kod spavanja. Razlikuje se prema frekvenciji: Teta aktivnost (4-7Hz) i Delta aktivnost (3 1/2 Hz i manje od toga). Talasi teta frekvencije (npr. Oko 6Hz) mogu u maloj količini biti prisutni i kod zdravih osoba, često pomešani sa alfa talasima, naročito iznad prednjih temporalnih regija.
-Brzi ritmovi - Ritam beta je već opisan. Od najvećeg su značaja šiljci u snimanju, nagle kratkotrajne promene potencijala (40-60 milisekundi), a mogu doseći amplitudu od 100 i više uV. Najviše se susreću kod epilepsije, a pripisuje im se značenje iritacije moždane kore.
Kod zemljotresa, malo je poznato da svakom potresu prethodi jedna dosta visoka frekvencija. Neobično visoka, na koju se obraća pažnja jedino u istraživanju. Postoji li mogućnost da su talasi ovih visokih frekvencija uzročnici zemljotresa? Možda. Mozak očigledno sadrži takav mehanizam kao što vidimo.
Idiopatska (genetska) epilepsija. Mali i veliki epi napadi.
---Fiziološko značenje cerebralnih ritmova---
Onako kako se registruju na EEG-u, njihovo značenje nije potpuno objašnjeno. Ritmovi su izraz rada mnogobrojnih moždanih stanica. Danas je moguće naročito osetljivim uređajima snimiti električne promene i na pojedinim moždanim stanicama, na dendritima, pa i na sinapsama!
---EEG u dečijem dobu---
EEG se menja u toku detinjstva dok ne dosegne oblik kao u odrasle osobe. Tumačenje manjih odstupanja u dečijem EEG-u je teško, jer on pokazuje više varijacija nego u odrasle osobe.
U toku prvih 18 meseci života EEG je upadljivo poliritmičan. Preovladavaju talasi delta frekvencije, ali ima i drugih, pa može postojati čak i aktivnost alfa. Amplituda talasa je takođe različita, povremeno su vrlo visoki, često postoje asimetrije između jedne i druge hemisfere.
U razdoblju do 3 godine, aktivnost delta postepeno zamenjuje ritam teta, 4-7Hz i stabilnije amplitude nego što je bio delta. Oko treće godine, počinje se javljati i fenomen blokiranja ritma alfa.
U toku sledećih dve godine dominira ritam teta, a alfa postaje istaknutiji i bolje organizovan. Ceo EEG ima stabilniji oblik i postaje više bilateralno sinhron. U toku šeste godine života u okcipitalnoj regiji ima u podjednakoj količini ritma alfa i teta, a delta je gotovo sasvim iščezao.
U dobu od 8-10 godina teta talasi se javljaju još samo sporadično i umerene su amplitude.
Očigledno, sve što se razvija, sadrži promene u frekventnom opsegu oscilovanja molekula materije od koje je sačinjeno. I ko zna čega još, što je neobjašnjeno. Isto tako, zna se za promene u prirodnom ritmu i naponu planete kroz njenu daleku istoriju. Frekvencija rotacije, kao i temperatura, činili su drastičnije drugačije osobine njenog jezgra i ponašanje u skladu s promenama koje su trebale da nastupe. Iako zvuči čudno, naša planeta možda ima upravo savršene mehanizme koji su u najboljoj mogućoj sinhronosti sa nama samima. Ovo nas otud, može činiti jedinstvenim bićima u svemiru.
Šumanova rezonanca.
---EEG za vreme spavanja---
Postoji A faza u kojoj alfa ritam postepeno nestaje i zamenjuje se brzim i nižim talasima. B fazu čine srednje brzi i beta talasi. Ovde se mogu javiti „vretena spavanja“ i K kompleksi. U C fazi dolazi do postepenog usporenja, pretežno u teta frekvenciji i viših amplituda, dok se u D fazi nalaze još sporiji talasi (delta), a amplitude dosežu i preko 100uV. Neobično zanimljiva je B faza u kojoj se javljaju REM fenomeni (rapid eye movement – nagli trzajevi očima).
Stanje sna se sve više proučava upravo zbog veze sa narednom temom.