Korisničko ime: Lozinka:

Dobrodošli na SerbianMeteo Forum


Prisutni ste kao gost. Da biste imali pristup kompletnom sadržaju foruma, diskusijama, koristili pogodnosti slanja privatnih poruke itd, potrebno je da se registrujete KLIKOM OVDE. Posle procesa registracije, putem e-maila koji ste uneli, dobićete link za aktivaciju naloga. Neophodno je uneti validan e-mail. U suprotnom nećemo biti u mogućnosti da vam pošaljemo aktivacioni link.
Ukoliko imate problem u vezi sa registrovanjem ili neki drugi tehnički problem, kontaktirajte nas na office[at]serbianmeteo.com

Autor Tema: Poezija (meteo poetry)  (Pročitano 40764 puta)

Van mreže beket

  • **
  • Poruke: 1.628
  • Lokacija: (Novi) Beograd
Odg: Poezija (meteo poetry)
« Odgovor #20 poslato: 07. Jun 2011. u 15:42 »
Pablo Neruda (1904-1973)

ODA VETRU
/fragmenti/

Idući putem,
sretoh vetar,
pozdravih ga i rekoh
učtivo:
"Radujem se
što si najzad
postao vidljiv,
tako ćemo popričati."
Neumorni je
zaigrao, krenuo lišće,
otresao svojim smehom
prašinu s mojih đonova
/.../
Poljubih mu skute,
kao kralju neba,
uvih se u njegovu zastavu
od nebesne svile
i rekoh:
vladaru ili druže,
niti, kruno il' ptico,
ne znam ko si, ali
jedno od tebe tražim,
nemoj se prodati.
Voda se prodala,
na vodovodu,
u pustinji
sam video
kako iz cevi
nestaju poslednje kapi
i svet siroti, narod
kako hoda žedan
posrćući po pesku.
/.../

Ne, vetre,
nemoj se prodati,
ne dozvoli da ti
kanale prokopaju
u cevi te uguraju,
da te zatvore,
komprimiraju,
pretvore te u pilule,
u bocu strpaju,
pazi se!
Zovni me
kada ti zatrebam,
ja sam pesnik, sin
sirotinje, otac, stric
/.../
zato postojiš,
vetre,
pusti da te udišu,
ne okivaj se,
ne veruj nikom
ko dođe autom
da te ispituje,
mani ih se,
podsmehni im se,
šešir im oduvaj,
ne prihvataj
njihove predloge,
hodajmo zajedno
igrajući svetom,
obarajući
cvetove jabuka,
ulazeći na prozore,
zviždeći pesmice
jučerašnje i današnje
/.../
hajdemo tamo
gde ima cveća,
novog proleća
i jednim naletom vetra
i pesme
razdelimo cveće,
plodove i mirise,
vazduh
sutrašnjice.

/prevod Radoje Tatić/

Van mreže beket

  • **
  • Poruke: 1.628
  • Lokacija: (Novi) Beograd
Odg: Poezija (meteo poetry)
« Odgovor #21 poslato: 12. Jun 2011. u 20:13 »
Odisej Eliti (Οδυσσέας Ελύτης, 1911-1996)

TELO LETA

Mnogo je vremena kako se čula poslednja kiša
Iznad mrava i gušterova

Sada nebo žeže beskrajno
Plodovi boje svoja usta
Pore zemlje se otvaraju lagano
A pokraj vode što kaplje u slogovima
Ogromna biljka bulji suncu pravo u oko

Ko je onaj što leži na peščanom žalu
na leđima pušeći srebrnasto sagorelo lišće masline
cvrčci mu se zagrevaju u ušima
mravi mu posluju na grudima
gušteri mu klize u zelenilo nadlaktice
A iznad algi nogu lagano mu se valja talas
Poslat od male sirene uz pesmu:

O, telo leta, golo, izgorelo,
izjedeno od ulja i od soli
telo stene i drhtaju srca
Golemo vejanje ivine kose
Dahu bosioka povrh kovrdža Venerina brega
Punog zvezda i borovih iglica
Telo duboki brode dana

Dolaze blage kiše, žestoke tuče
Išibano tle stiže u kandže severnjaka
Koji pocrni u dubinama s razbešnjenim talasima
Tonu brežuljci u gusta vimena oblaka
A ipak se i iza svega toga smešiš bezbrižno
I ponovo nalaziš svoj besmrtni čas
Kao što te sunce ponovo nalazi na žalu
Kao što te u tvome golom zdravlju nalazi nebo.

/prevela sa grčkog K. Maricki-Gađanski/

Van mreže beket

  • **
  • Poruke: 1.628
  • Lokacija: (Novi) Beograd
Odg: Poezija (meteo poetry)
« Odgovor #22 poslato: 13. Jun 2011. u 20:39 »
Konstanti Ildefons Galčinjski (Konstanty Ildefons Gałczyński, 1905-1953)

CODA

Usporeni okean,
val se ne kreće.
Ovaj vetar je lep, lepši
kada odleće.

/prevod s poljskog Petar Vujičić/

Van mreže beket

  • **
  • Poruke: 1.628
  • Lokacija: (Novi) Beograd
Odg: Poezija (meteo poetry)
« Odgovor #23 poslato: 19. Jun 2011. u 16:26 »
Vislava Šimborska (Wisława Szymborska, 1923-)

PRIMER

Vihor
pokidao tokom noći sve lišće s drveta
osim jednog listića,
preostalog,
da bi se njihao solo na goloj grani.

Na tom primeru
Sila pokazuje,
da naravno –
ponekad voli i da se našali.

/prevod s poljskog B. Rajčić/

Van mreže beket

  • **
  • Poruke: 1.628
  • Lokacija: (Novi) Beograd
Odg: Poezija (meteo poetry)
« Odgovor #24 poslato: 24. Jun 2011. u 17:04 »
Pablo Neruda (1904-1973)

Jutro je puno pljuska
u samom srcu leta.

Ko bele marame oproštaja putuju oblaci
i vetar rukom putnika za njima maše.

Bezbrojno srce vetra što kuca
nad našim ćutanjem ljubavnika.

Zviždeći granjem božanstven i zvučan
kao neki jezik pun rata i pesme.

Vetar kradom podiže suvo lišće
i izvija nemirne strele ptičjeg leta.

Vetar što je podiže u talasu bez pene,
u gradivu bez teže i u kosom plamenu.

Lomi se i potanja širina njegovog poljupca
Pobeđena pred vratima letnjeg vetra.

/prevod Radoje Tatić/

Van mreže beket

  • **
  • Poruke: 1.628
  • Lokacija: (Novi) Beograd
Odg: Poezija (meteo poetry)
« Odgovor #25 poslato: 01. Jul 2011. u 21:15 »
Nikita Stanesku (Nichita Stănescu, 1933-1983)

JEVANĐELJA JESENI

Napisaćemo četiri jevanđelja o padanju
lišća u jesen.
Matija će reći:
"List boje zelenog zelena pašće u jesen."
Marko će viknuti:
"Od težine života i od života i za života
pašće lišće u jesen."
Luka će reći:
"Iz neljubavi, iz neoživljene smrti,
iz obnovljene zelene boje senkom samo
pašće lišće u jesen."
Jovan će ustati i reći:
"U jesen ne pada lišće,
u jesen pada samo jesen,
kao lišće jesen pada u jesen.
Sedim i jesen je i lišće jesam
i na zemlju padam."

/preveo s rumunskog Petru Krdu/

Van mreže beket

  • **
  • Poruke: 1.628
  • Lokacija: (Novi) Beograd
Odg: Poezija (meteo poetry)
« Odgovor #26 poslato: 09. Jul 2011. u 14:41 »
Branko Miljković (1934–1961)

DODOLE

Ko sat bez kazaljke svetom otkucava
Pronađena praznina danu sagorelom
Što posvađa budno sa onim što spava
I let zaustavljen s laži odletelom.
Pa pevaju: daj nam budućnost ko sećanje,
Svet više iza nas negoli u nama.
Da bi čeznuli i pevali daj manje
Nego što nam treba. Padaj kišo tamna!
Ružu nutrine nude bezazleno
Promuklom dodiru dana da se svlada.
Između njih i sveta strmog, eno,
Kao u jamu teška kiša pada.
Žuborniku biljno pesmom dozivaju
I dan iza leđa ko potonji cvet.
Bela im vrana na jeziku. Znaju
Sa lažnom slikom da pomire svet.

[izvor: www.rastko.rs]

Van mreže beket

  • **
  • Poruke: 1.628
  • Lokacija: (Novi) Beograd
Odg: Poezija (meteo poetry)
« Odgovor #27 poslato: 14. Jul 2011. u 11:12 »
/srpska narodna pesma/

ŽENIDBA SJAJNOGA MJESECA

Falila se zvijezda danica:
"Oženiću sjajnoga mjeseca,
"Isprosiću munju od oblaka,
"Okumiću Boga jedinoga,
"Djeveriću i Petra i Pavla,
"Starog svata svetoga Jovana,
"Vojevodu svetoga Nikolu,
"Kočijaša svetoga Iliju."
Što se fali zvijezda danica,
Što se fali, to joj i Bog dao:
Oženila sjajnoga mjeseca,
Okumila Boga jedinoga,
Odjeveri i Petra, i Pavla
Starog svata svetoga Jovana,
Vojevodu svetoga Nikolu,
Kočijaša svetoga Iliju.
Stade munja dare dijeliti:
Dade Bogu nebesne visine,
Svetom Petru petrovske vrućine,
A Jovanu leda i snijega,
A Nikoli na vodi slobodu,
A Iliji munje i strijele.

Van mreže ptprince

  • Počasni član
  • ***
  • Poruke: 4.901
  • Starost: 58
  • Lokacija: Asteroid B607... ili bilo koji drugi
  • Le Petit Prince
Odg: Poezija (meteo poetry)
« Odgovor #28 poslato: 14. Jul 2011. u 11:21 »
Stade munja dare dijeliti:
Dade Bogu nebesne visine,
Svetom Petru petrovske vrućine,
A Jovanu leda i snijega,
A Nikoli na vodi slobodu,
A Iliji munje i strijele.

Sveti Petar dobi petrovske vrućine. Neka i ostali dobiju šta im je poslato.
Ne žurite, zastanite malo ispod same zvezde! Ako vam tada priđe neki dečak, ako se smeje, ako ima zlatnu kosicu, ako ne odgovara kada ga pitate, odmah ćete se setiti ko je on. Budite tada ljubazni! Ne ostavljajte me ovako tužnog: odmah mi napišite da se vratio...

Van mreže beket

  • **
  • Poruke: 1.628
  • Lokacija: (Novi) Beograd
Odg: Poezija (meteo poetry)
« Odgovor #29 poslato: 19. Jul 2011. u 16:30 »
/srpska narodna pesma/

OPET ŽENIDBA MJESEČEVA

Raduje se zvijezda danica,
Ženi brata sjajnoga mjeseca,
Isprosila munju od oblaka;
Ona kupi kićene svatove:
Kuma kumi Boga jedinoga,
A prikumka svetoga Jovana,
Starog svata svetoga Nikolu,
A djevera apostola Petra,
Prava svata svetog Panteliju,
Jenđibulu Ognjenu Mariju,
Kočijaša svetoga Iliju.
Kad ih stala darivati darom,
Kumu daje nebeske visine,
A prikumku te zimske cičine,
Starom svatu vode i brodove,
A djeveru te ljetne vrućine,
Pravom svatu tri sjajne svijeće,
Jenđibuli onaj oganj živi,
Kočijašu str'jele i gromove.

/Vuk I, 231/

Van mreže beket

  • **
  • Poruke: 1.628
  • Lokacija: (Novi) Beograd
Odg: Poezija (meteo poetry)
« Odgovor #30 poslato: 19. Jul 2011. u 16:56 »
[srpska narodna pesma]

PRED KUĆOM, KAD IGRA DODOLA

Molimo se višnjem Bogu,
   Oj dodo, oj dodo le!
Da udari rosna kiša,
   Oj dodo, oj dodo le!
Da porosi naša polja,
   Oj dodo, oj dodo le!
I šenicu ozimicu,
   Oj dodo, oj dodo le!
I dva pera kukuruza,
   Oj dodo, oj dodo le!

/Vuk I, 184/

Van mreže beket

  • **
  • Poruke: 1.628
  • Lokacija: (Novi) Beograd
Odg: Poezija (meteo poetry)
« Odgovor #31 poslato: 22. Jul 2011. u 21:19 »
Ernst Jandl (1925-2000)

PRE POČETKA ZIME

proleće će opet doći
opet će doći, proleće
i opet će proleće doći
i proleće će opet doći
proleće će doći, opet...
ko ranije umre
ne mora više da se drži
tog večitog
proleće leto jesen zima
proleće leto jesen zima
proleće leto jesen zima
proleće leto jesen zima
proleće
   će doći,
        opet...
ali ko ranije umre
ne mora više da se drži tog
večitog večitog večitog večitog.......
nego
nego
nego
nego
.
.
.
.
.
.
.   
/preveo s nemačkog Zlatko Krasni/


Van mreže beket

  • **
  • Poruke: 1.628
  • Lokacija: (Novi) Beograd
Odg: Poezija (meteo poetry)
« Odgovor #32 poslato: 04. Avgust 2011. u 19:48 »
Adam Zagajevski (Adam Zagajewski, 1945-)

KINESKI STIH

Čitao sam kineski stih
napisan pre hiljadu godina.
Autor govori o kiši
koja je padala čitavu noć
na bambusov krov čamca
i o spokojstvu koje se konačno
ugnjezdilo u njegovom srcu.
Da li je to skup okolnosti
da su ponovo novembar i magla
i olovni sumrak?
Da li je to slučajno
da opet neko živi?
Pesnici pridaju veliki značaj
uspesima i nagradama,
ali jesen, jedna za drugom,
krade lišće ponosnom drveću
i ako nešto ostaje
onda je to prefinjen šum kiše
u stihovima koji nisu
ni radosni, ni tužni.
Samo je čistota nevidljiva
i veče, kada i senka i svetlost
na trenutak zaboravljaju na nas
zauzeti mešanjem karata tajni.

/prevod s poljskog Biserka Rajčić/

Van mreže beket

  • **
  • Poruke: 1.628
  • Lokacija: (Novi) Beograd
Odg: Poezija (meteo poetry)
« Odgovor #33 poslato: 21. Avgust 2011. u 21:46 »
Atila Jožef (József Attila, 1905-1937)

JESEN

Između kvrgavih, golih grana
kače se magle jesenjih dana,
žmirka mraz na gvozdenom dovratku.

Tu i tamo žbun neki žuti
linja se i nešto sumorno sluti.
Kamen gnjecava vlaga glođe.

Leto u zavežljaj skuplja prnje,
rujne su mu misli zamenile crnje.
Ode iznenada ko što dođe.

Ko je zapazio: dok leto radi
jesen oko njega šunja se i sladi,
već mu bala po ciglama toči?

Znao sam: doći će, moraćemo sami
ložiti, al nisam znao da je tako blizu da mi
na uho mrmolji i gleda u oči.

/s mađarskog preveo Danilo Kiš/

Van mreže beket

  • **
  • Poruke: 1.628
  • Lokacija: (Novi) Beograd
Odg: Poezija (meteo poetry)
« Odgovor #34 poslato: 12. Oktobar 2011. u 21:35 »
Adam Zagajevski (Adam Zagajewski, 1945-)

PLAMEN

Bože, daj nam dugu zimu,
tihu muziku, strpljiva usta
i malo ponosa – pre nego što se
završi naš vek.
Daj nam začuđenost
i plamen, visok i svetao.

/prevod s poljskog Biserka Rajčić/

Van mreže beket

  • **
  • Poruke: 1.628
  • Lokacija: (Novi) Beograd
Odg: Poezija (meteo poetry)
« Odgovor #35 poslato: 01. Novembar 2011. u 22:12 »
Horhe Giljen (Jorge Guillén, 1893-1984)

SA SNEGOM ILI BEZ SNEGA

Priđi i pogledaj:
sneg pada sve manje.
Razbacane staju
pahuljice lake.

Neka mu belina
grad ceo pokriva.
Živahnost je tvoja
meni promenljiva.

I na tom balkonu,
lepa, mlada, čila,
smeši se u nadi
studen najjasnija.

Studen sa kristalom,
savez taj prozirni.
Prema istini su
oboje providni.

I obnažen život
otkriva bleštavo
sneg – čistotu svoju,
zvezdu tu nasamo.

Da l' je svet ogroman?
U tvom zagrljaju
sa tobom uživam
ja granicu krajnju.

Sreća moja želi
da mi kroz san čuva
očima mi tvoju
neposrednu ljubav.

Hvala, što snim kao
juče il' još više
kako milostiva
bivaš, primivši me.

Gle, izvrstan sneg se
kao poklon nudi
nikada zaslužen.
Netaknut svet drugi.

Nebo sa nebesa,
neprekidan dar!
Sneg ja obožavam.
Sjedinjuje nas.

Dvorci već mogući,
kuće sve pod snegom;
u središtu tvoja
ljubav i svet snežan.

/prepevao Vladeta Košutić/

Van mreže beket

  • **
  • Poruke: 1.628
  • Lokacija: (Novi) Beograd
Odg: Poezija (meteo poetry)
« Odgovor #36 poslato: 15. Novembar 2011. u 22:50 »
Ana Blandijana (Ana Blandiana, 1942-)

Dušmanski pada sneg
S mržnjom sneži
Preko zaleđenih voda s mržnjom
Preko livada zlom procvetalih
Preko zlih ptica koje trpe.
Sneži kao kad bi po snegu
Trebalo da se okonča život
Ovog vodenog naroda
Pada sneg ljudskog
Užasa
Pada otrovani sneg
Koga to čudi?
Jedino ja znam
Da je vejavica
Bila ljubav iskonska
Toliko je kasno
A sneži odvratno
I ne pada mi na pamet ništa
Osim da čekam
Izgladnele vukove
Da im budem zalogaj.

/preveo s rumunskog Petru Krdu/

Van mreže beket

  • **
  • Poruke: 1.628
  • Lokacija: (Novi) Beograd
Odg: Poezija (meteo poetry)
« Odgovor #37 poslato: 21. Novembar 2011. u 13:05 »
Eva Lipska (Ewa Lipska, 1945-)

JESEN

Spremamo se za opis jeseni.
Pedantno. List po list.
Boju po boju.
Patnje magle na krstu.
Tvoj glas rominja ka meni.

Tema se vrzma oko nas.
Požuteli šum melodije.
Zaljubljeni od rujne zore
kuvamo makarone.

I opet
vri
isti trenutak
kao onda
kad smo
na delu
uhvatili hladnu jesen.

/prevod s poljskog Biserka Rajčić/

Van mreže beket

  • **
  • Poruke: 1.628
  • Lokacija: (Novi) Beograd
Odg: Poezija (meteo poetry)
« Odgovor #38 poslato: 25. Novembar 2011. u 22:19 »
Doris Miringer (Doris Mühringer, 1920-2009)

Imam kuću
imam krov na kući
imam prozor na krovu na kući
imam sneg na kući
imam sneg na krovu na kući
imam sneg na prozoru na krovu na kući
svetlo mi je pod snegom na prozoru na krovu na kući
tiho mi je pod snegom na kući
tiho mi je pod snegom

/preveo s nemačkog Branimir Živojinović/

Van mreže beket

  • **
  • Poruke: 1.628
  • Lokacija: (Novi) Beograd
Odg: Poezija (meteo poetry)
« Odgovor #39 poslato: 01. Decembar 2011. u 20:29 »
Adam Zagajevski (Adam Zagajewski, 1945-)

VEJAVICA

Dugo smo slušali muziku –
malo Baha, malo tužnog Šuberta.
A časak smo slušali i tišinu.
Na ulici je divljala vejavica,
vetar je pritiskao uz zidove
svoje modro lice.
Mrtvi su se nadmetali u vožnji sankama
i bacali grudve snega
u naše prozore.

/prevod s poljskog Biserka Rajčić/