Nedeljno prepodne provedeno u prirodi. Naime, na 2 km od mene stiže se do sledećeg znaka
Predeo izuzetnih odlika Subotička peščara se nalazi na krajnjem severu Bačke, uz granicu sa Mađarskom, na području Subotičko-horgoške peščare.
Peščare su redak prirodni fenomen u Evropi. Osnovna vrednost ovog područja je visoka biološka raznovrsnost kao posledica mozaičnog rasporeda različitih tipova staništa, uzrokovanog peskovitom podlogom i blizinom podzemnih voda. Zbog toga se u peščari javljaju 3 tipa staništa: peščarska, stepska i močvarna. Ovo područje ima karakter šumo-stepe, sa šumskim kompleksima, većinom antropogenog porekla. Najznačajnija su vlažna staništa formirana na podlozi nizijskog treseta u dolini rečice Kireš, koja pripadaju najređim i najugroženijim staništima u Evropi.
Očuvani fragmenti prirodne vegetacije na području Subotičke peščare dragocena su svedočanstva o biljnom pokrivaču Panonske nizije u prošlosti. Ostaci raznovrsnih izvornih biljnih zajednica skoro svih osnovnih tipova vegetacije karakterističnih za Vojvodinu, koji su zastupljeni na relativno ograničenom prostoru sa mnoštvom biljnih vrsta od posebnog naučnog značaja – specifično su obeležje i prirodna vrednost regiona.
Među očuvanim prirodnim retkostima, mora se pomenuti reliktna šumo-stepska biljka šafranjika, koja je sinonim za floru Subotičke peščare, s obzirom da je tu njeno jedino nalazište u Vojvodini i Srbiji, zatim peščarski karanfil, mala svećica, gorocvet, sasa i uskolisni kaćunak.
Zahvaljujući postojanju barskih i močvarnih ekosistema, kao centra migracije i razmnožavanja, registrovan je veliki broj vodozemaca, dok je specifičnost područja Subotičko-horgoške peščare uslovila pojavu i karakteristične faune gmizavaca. Od životinjskih vrsta izdvajaju se stepski gušter, barska kornjača, modrovrana i slepo kuče, koje se nalazi na Svetskoj crvenoj listi ugroženih vrsta. Ukupno je zabeleženo 170 vrsta ptica, što je rezultat raznovrsnosti staništa i dugogodišnjih detaljnih istraživanja.
Prostor je delimično sačuvao izvorne predeone karakteristike, nastale u interakciji čoveka i prirode, a na području i njegovom neposrednom okruženju, zadržali su se neki oblici tradicionalnog privređivanja i života, kao i pojedinačni salaši, u kojima su, po pravilu, ostala samo staračka domaćinstva, a delatnost se svela na zadovoljavanje sopstvenih potreba. Od značajnijih objekata koji bi trebalo da uživaju posebni tretman, registrovano je nekoliko zgrada, tzv. pustarskih škola, izgrađenih pre Prvog svetskog rata, sa karakterističnom tipskom arhitekturom austrougarskog perioda.
Eto to je bila prva šetnja, obišao sam samo jedan mali deo oko Borove šume, a sledeći put ću ići drugim putem :-*