Postoji više termina za osmatranje Tmin.
Sinoptički termin je u 06 UTC, tj. u 7 ujutru po zvaničnom vremenu. Tadfa se osmatra Tmin u proteklih 12 sati.
Klimatološki termin je 21 sat po lokalnom sunčevom vremenu, a odnosui se na prethodna 24 časa. Dakle, nema nepokrivenih trenutaka. Ono se podudara sa našim časovnim vremenom na 15 stepeni geografske dužine. Pošto to pada negde po Hrvatskoj i Sloveniji, mi moramo malo da pomerimo, jer kao što kaže Bocetov avatar, Sunce prvo izlazi na istoku. Za svaki stepen geografske dužine treba uraniti po 4 minuta. Tako se u Beogradu to vreme računa kao 20:38 po časovnom vremenu, jer Beograd je na oko 20.5 stepeni geografske dužine. Razliku od 5.5 stepeni pomnožiti sa 4 (22 minuta) i oduzeti to vreme od navedenog (21 sat) i eto zašto to pada u 20:38.
Termin od 22 sata je po letnjem računanju vremena. Dakle, i amaterko je na neki način u pravu. Na prethodnu računicu obračunati dodatnmi sat za letnje vreme i eto, dobijemo 21:38.
Automatske stanice su najčešće podešene tako da se Tmin i Tmax 'resetuju' u ponoć. Vreme se uzima sa operativnog sistema koje je najčešće zvanično vreme.
AMS mogu softverski da se podese za bilo koji termin. Ako treba, i više puta dnevno.
Ovi termini su usvojeni na Bečkoj konferenciji 1848. godine. Krajem prošlog veka, pojavio se veliki broj meteoroloških stanica koje osmatraju 24 časa uz pomoć automatike, pa postoje razne preporuke za izmenu termina osmatranja Tmax / Tmin. Za sada Srbija ostaje na ovim terminima, sve dok se u WMO ne zauzme stvaran stav. Predloga ima, i oni se manje više usvajaju, međutim, mnoge stvari se ostavljaju nacionalnim meteorološkim službama, te tako WMO 'pere ruke' od opšte direktive, svesna da ne može svaka zemlja na svetu to i da ispoštuje. Srbija može, ali samo za profesionalne stanice. 'Problem' su saradničke klimatološke stanice koje drže honorarci, i koji nemaju namere da izlaze u po noći i da osmotre Tmax / Tmin. Već je 21 sat dovoljno kasno. Osmatranja treba unificirati, naravno, ali poznato je da jačina nekog sistema je uvek jednaka jačini najslabije karike.
Ni druge zemlje nisu mnogo bolje. U Mađarskoj, recimo, Tmax i Tmin se osmatraju na takvim stanicama u 19 i 07, redom, ali za poslednjih 12 sati. Dakle, kao sinoptički termini. Mana ovog sistema je 'nepokrivenost' 12 sati dnevno kada se ipak može javiti Tmin (preko dana) ili Tmax (preko noći). Zimi naročito. Mađarksa je ipak otpočela svoju automatizaciju 1996. godine i još je nije završila. Ni Nemačka nije završila automatizaciju, jer još ima ponegde saradnike sa klasičnim instrumentima, iako je automatizacija počela još 1980. godine. Holandija je završila automatizaciju, ali nisu naročito srećni zbog toga. Nemaju dovoljno pouzdanih informacija o atmosferskim pojavama, jer to je prepušteno automatici, koja ume da pomeša maglu i padanje snega. A šta reći za Srbiju?
Malo sam proširio temu, ali otkrio sam vam i neke 'male tajne', objašnjavajući zašto je to tako.