Odavno sam želeo da ovo okačim: čuvena priča o Lariju ligeštulu. Verovatno većina ljudi ovo zna, ali hajde da se podsetimo:
Lari 'ligeštul'
2. juli 1982, Kalifornija
Lari Volters iz Los Anđelesa je jedan od onih retkih likova koji su ušli u trku za Darvinovu nagradu i preživeli da o tome pričaju.
'Ispunio sam ono o čemu sam sanjao dvadeset godina', izjavio je Volters, nekada kamiondžija u kompaniji koja se bavi izradom TV reklama. 'Od sada se čvrsto držim zemlje. Dokazao sam da ovo čudo radi'.
Lari je još od detinjstva maštao o tome da jednoga dana poleti. No, okrutna sudbina nije mu dala da ostvari svoj san. Stupio je u vazduhoplovne snage ali ga nisu primili jer je bio slabovid. Od kada je otpušten iz vojske, Lari je samo sedeo u svom dvorištu i gledao avione koji su mu leteli iznad glave.
Dok je jednoga dana sedeo napolju u svom 'izuzetno udobnom' ligeštulu, smislio je pakleni plan o meteorološkim balonima. Kupio je četrdesetpet (45) meteoroloških balona na vojnom otpadu, privezao ih za svoj ligeštul – koji je nazvao
Inspiracija I – i napunio balone prečnika metar i dvadeset helijumom. Onda je seo u ligeštul, privezao se, poneo sendviče, par limenki piva i vazdušnu pušku.
Lari je planirao da preseče konopac koji ga je vezivao za zemlju i polako se pridigne do visine nekih deset metara iznad svog dvorišta, gde će da uživa par sati pre nego što se spusti. Hteo je da popije nekoliko piva, potom da probuši nekoliko balona od onih četrdesetpet kada bude došlo vreme da sleti, pa će tako lagano da se spusti na zemlju. Ali nije sve išlo baš kao što je Lari planirao.
Kada su njegovi prijatelji presekli uže kojim je ligeštul bio privezan za džip, on se nije polako digao do visine od deset metara. Umesto toga, čovek se vinuo u nebo iznad Los Anđelesa kao da je iz topa ispaljen, povučen snagom četrdesetpet balona od kojih je svaki bio ispunjen kubnim metrom helijuma. Na visini od trideset metara još uvek je leteo naviše, a nije se zaustavio ni na visini od trista metara. Leteo je sve više i više, dok konačno nije dosegao visinu od pet hiljada metara.
Na toj visini mu se učinilo kako ne bi smeo da rizikuje i puca u neki od balona, da ne bi izgubio ravnotežu, jer bi se onda stvarno uvalio u gadan sos. Zato je ostao tamo gore i lebdeo nekoliko sati sa svojim pivom i sendvičima, razmišljajući usput o tom ešta da radi. U jednom trenutku se obreo u vazdušnom prostoru losanđeleskog aerodroma, u koridoru predviđenom za sletanje, pa su piloti kompanija
Delta i
Trans-World radio vezom poslali neverovatnu vest o tom čudnom prizoru.
Na kraju je skupio hrabrost da puca u nekoliko balona, posle čega je počeo polako da ponire kroz noćno nebo, ali su se sajle sa probušenih balona uplele u kablove dalekovoda, zbog čega je ceo Long Bič nekih pola sata ostao bez struje. Lari je onda bezbedno sišao na zemlju, ali ga je istog trenutka uhapsila policija Los Anđelesa. Dok su ga odvodili onako vezanog, jedan novinar kojeg su poslali da izveštava o tom hrabrom spasavanju pitao ga je zašto je to učinio. Lari je samo nonšalantno dgovorio: 'Čovek ne može samo da sedi i da ništa ne radi!'
Epilog
Lari je zbog ovog podviga platio novčanu kaznu u iznosu od 1500 dolara Saveznoj upravi za aviosaobraćaj, oborio je visinski rekord u letenju uvezanim gasnim balonima sa ljudskom posadom, dobio je nagradu od Udruženja tupana iz Dalasa, država Teksas, kao i utešnu Darvinovu nagradu. Svoj ligeštul je poklonio zadivljenoj deci iz komšiluka, napustio je posdao kamiondžije i počeo da radi kao putujući predavač, pri čemu je uživao reputaciju uglednog motivacionog stručnjaka. Njegov maštoviti let nikada mu nije doneo veliki novac, nikada se nije ženio i nije imao dece.
Original:
http://www.darwinawards.com/stupid/stupid1998-11.html