Korisničko ime: Lozinka:

Dobrodošli na SerbianMeteo Forum


Prisutni ste kao gost. Da biste imali pristup kompletnom sadržaju foruma, diskusijama, koristili pogodnosti slanja privatnih poruke itd, potrebno je da se registrujete KLIKOM OVDE. Posle procesa registracije, putem e-maila koji ste uneli, dobićete link za aktivaciju naloga. Neophodno je uneti validan e-mail. U suprotnom nećemo biti u mogućnosti da vam pošaljemo aktivacioni link.
Ukoliko imate problem u vezi sa registrovanjem ili neki drugi tehnički problem, kontaktirajte nas na office[at]serbianmeteo.com

Autor Tema: Bumerang  (Pročitano 12100 puta)

Van mreže Nele

  • **
  • Poruke: 1.011
  • Starost: 46
Bumerang
« poslato: 06. Jul 2008. u 23:00 »
Nisam siguran kada je počelo u mene interesovanje za ovu napravu. Verovatno još u danima kada sam zavoleo sve što leti. Bilo je to rano, iako se može činiti da u takvom periodu, nekog ranog sna, ne može da se izrodi u detinjoj glavi apsolutno ništa konstruktivno, a da ne govorimo o tome da bi moglo biti ostvarivo. Čak i tada, u svojim dnevnim i noćnim nadanjima, ja sam znao pouzdano, da je san o otkrivenom većinom uvek samo san... nedostižan. Ali duboko u sebi, osećao sam da je moguć... svaki, bez razlike.
Dolazila su proleća, pšenična polja kao blistava, tanka, razlivena zelenkasta svetlost... a na ranim grančicama breskve ili šljive ranke, nejasno ljubičast oreol... slutnja budućih pupova i dalekih, neizvesnih plodova.
Doba stvaranja. Doba kada počinju prve oluje koje pogone maštu i gde i svaki i najmanji napor u čoveku čini vredan sopstvene pažnje i energije usmerene mu.

A onda je počeo doba kada sam krenuo u gradnju prvih modela aviona. Jedan od njih, napravio sam od stare dedine drvene kutije za cigarete... onako pažljivo planirajući kako da je uzmem, a da se to ne primeti. Nikada ne mogu zaboraviti trenutke kada sam jedva dočekavši da se broj cigareta u kutiji smanji, zamenio tu staru, drvenu kutiju nekom novom, koju sam pronašao u okolini (na oduševljenje svih ostalih, kojima se moja ideja činila dobronamerna). Niko nije shvatao da se upravo u staroj kutiji krije čudo.
Tada sam shvatio svu prednost misli i predmetu o iluziji, koja mi je govorila kako je naročit morao biti taj trenutak zamene stare kutije za novu. Naizgled, sve se činilo normalno, ali ja sam u tim trenucima upravo izgleda, učinio najveću nesreću i slagao kako sam želeo dobro i kako sam dobro i učinio. Sa druge strane, znao sam, da je na neki način, ta laž opravdana, ma koliko gnusna bila i podmukla. Jer ta stara kutija je bila daleko važnija od sveg modernizma tog doba, jer je mogla omogućiti nešto magično, začuđujuće, neviđeno i neopipljivo rukama do tada. Moglo je omogućiti da se moj let u mašti poveže sa onim što će tu maštu produžiti, dati joj novi život, i predmet laži, bio je tada potpuno izgubljen, grozničavom idejom da se pažljivo planira, sagradi i leti sa tom starom kutijom.
Tako shvatih prvi put koliko se retke, sasvim retke stvari mogu učiniti većini nas potpuno bezvrednim, slično kao što je to i u životima ljudi koji stvaraju onaj prenagonski impuls pri susretu jedni sa drugima. Sve je to bilo došlo odjednom u meni i činilo se nekako previše. Bilo je predmet odmahivanja glavom i ja sam znao da je sve to što osećam vredno da se ostavi daljem razmišljanju ali negde daleko, za budućnost. Ne ovde, ne sada, kada je trebalo nešto i učiniti.

Rastavio sam kutiju i isecao iz nje drvene komade koji su bili delovi zamišljene jedrilice, koju čak i da sam želeo, ne bih mogao skicirati, a ne bih to mogao učiniti ni sada.
Detalji su, iako bez plana, bili izrađeni precino koliko se to moglo, a oduševljavalo je to što je bio korišćen sasvim prost alat. Nakon lepljenja i pojačavanja konstrukcije, presvlačio bih ga folijom, ili najlonom i model je bio završen. Naravno, nedostajalo je nešto malo prave majstorije, koja je značila podešavanje balansa, kao kod svakog velikog stručnjaka i graditelja aviona. Ali ja nisam bio veliki graditelj. I nisam želeo veliki avion. Sve što je meni trebalo, jeste ostvarenje svih priča Leonarda, svih pesama o letenu Ikara, svih misli koje su nicale i najmanjim pronađenim pojmom o avionu u literaturi, toliko šturoj, da je sve ostalo moralo biti zamišljeno, postavljeno u proporcije u glavi i izrađeno u mislima i pre postavljanja u pogon veštike ruku.

Tako su prvi letovi modela bacanog iz ruke bili oduševljavajući. Moji vršnjaci su bili oduševljeni letom, a daleko manje izgledom aviona. Naravno, ja se nisam umeo pravdati, ali se sećam da sam govorio "sačekajte sad, da vidite kako leti... kako je sjajan u vazduhu!!" To je bilo ono što je važilo, ali čini se da iz nekog razloga to nije bilo isto i kod drugih. Njih let nije oduševljavao... ni majstorija održavanja tog teškog predmeta prepunog malih ekserčića u vazduhu. Bio sam razočaran, pa su se dalji probni letovi odnosili na usamljeno odlaženje na obližnje proplanke i uživanje u letovima... shvatao sam već tada, da neke stvari ostaju same... da ja nisam bio lično sam, koliko je to bio i moj avion zajedno sa mnom. Skoro poražavajuće, da nije bilo toliko lepog uspeha u njegovom letu. A leteo je sve bolje i bolje, kako sam ga podešavao.
Po bilo kakvom vremenu, ja bih odlazio na brdo i bacao svoj avion u ponor. On bi se dvoumio nekoliko trenutaka, ali bi odmah zatim hvatao brzinu i odlazio daleko od mene, mešajući se sa komešanjem ptica, od kojih sam ga razlikovao samo po tome što je leteo mirnije i nekako neprimetno od njih... kao da nije bio deo istog neba.
Zimi bih gledao u sitne osušene travke, razmišljajući o aerodinamici i učeći meteorologiju. Bilo je to divno doba. Bilo je pravo zadovoljstvo prvi put, biti sam. Jer svako ko bi prošao tuda, morao je biti sačekan da ode, da ne remeti moj svet i svet mog leta u kojem mi se činilo da se i sam odvajam od zemlje.

Gledao bih osušenu travu, kao teme sedog starca, zimi, po blatu i razmišljao kako ću po njega i kako ću ga razlikovati jednom, kada dođe do zemlje, od silnog sivila. Tako sam morao pažljivo pratiti njegov let.

Koliko li je samo puta leteo pod delovanjem termičkih strujanja, a odlazio u sasvim nepristupačne delove brda, gde sam već napravio sopstvene tragove od čestih odlazaka i spuštanja niz jako neprijatne padine, žbunja i travu, kako bih ga pronašao. Nisam imao osećaj koji danas ljudi imaju o travi i insektima... nekako sve to nije postojalo, bar ne u meri u kojoj postoji sada.

Znao sam u tom periodu, da mi život više nikada neće biti isti, da ne može biti sada, ni u bilo kom životu van ovog postojanja.

A zatim je došao još veći izazov: gradnja bumeranga! Ovo je bilo toliko veliko, da isprva nisam smeo o tome govoriti nikome. Bio sam siguran u svjo uspeh. I ne znam kakav bih način mogao iskoristiti da opišem svoje oduševljenje tom napravom. Znam samo, da je intrigantna kakva jeste, bila dovoljan izazov za mene, a svakako, bila je toliko slična svemu što leti, tako jednostavna i bez ikakvog pogona... odisala jednostavnošću. Bojažljivo zapitkivajući o misterioznom, dobijao sam okretanje priča na drugu stranu ili kao neprimećen upit smrknutim pogledima o tome: kako on uopšte radi i kako bih mogao steći bilo kakva iskustva o njegovoj gadni? A bilo je veoma važno napraviti ga. Mučiti se i graditi, saznavati kroz iskustvo, boriti se i grčiti u pokušajima, jer bih samo tako mogao saznati najviše. Ali odgovora nije bilo. Shvatio sam da ja možda, svojom željom, o njemu znam najviše i da ljudi izbegavaju odgovor jer ustvari ne znaju ništa o tome. Začudilo me je što me je većina ubeđivala kako je u pitanju legendarni objekat, koji uopšte i ne radi, već je oduvek ostao predmet filozofiranja i umovanja, granica mašte u poemama i simbol... ništa više do simbol. Ali ovo nije bilo moguće, nije nikako moglo biti moguće! Neprihvatljivo!

Sećam se jedine informacije koju sam tada imao pred sobom o bumerangu. A to je slika iz opšte enciklopedije. U njoj je stajala slika aboridžina koji nekako pognute glave u stranu, kao kada se nešto izdalje analizira, obrađuje dugačak bumerang. Ispod je postojao opis, koji je bio svega jedan pasus, toliko očajno malo, a opet toliko pobudljivo.
I ja sam čitao to malo slova, koja su čini mi se bledela preda mnom iz dana u dan. Ostavljao knjigu otvorenu pored sebe i osećao kako kao da saznajem sve više, prostim razmišjanjem o tom upitu koji sam sebi postavio.
Zapamtio sam svaku liniju slike... svaku krivu. I odlučio da je vreme da počnem. Sagradio sam jedan, radeći na njemu danima, jer je materijal od kojeg sam ga pravio bio jako tvrd hrast... stare colarice debljine 5cm, koje bih isecao ručno po konturama, a zatim usecao uzduž testerom za voće, kako bih dobio željenu debljinu. Turpije za drvo nisam imao, ali sam radio sa čime sam mogao.... posle grubih obrada, završavao bih sve komadom stakla. Danima sam smišljao kako da razbijem najmanji prozor u kući i tako doprinesem najmanjom štetom.
Najbolji komad stakla sam umotavao u krpe i strugao drvo... sečivo koje sam imao, bilo je neverovatno oštro. Toliko, da se povremeno usecalo u krpu i tek kada bih osetio toplotu sopstvene krvi, podizao bih ruku i umotavao još više i nju i staklo kojim sam toliko grčevito dolazio do željenog oblika.

Bio je nešto najsavršenije što sam video... kao izliven. Odušvljenje je prevladalo, pa sam otišao odmah da ga probao. Radio je, ali samo pola zaokreta, tako što je naglo penjao nebu pod oblake, a zatim završavao daleko ispred mene. Oblivao me je znoj svaki put kada bih ponovo pokušao. Taj dan nije bio uspešan, ali je bilo potrebno odmoriti i razmisliti o svemu ponovo... kroz noć. Začudio sam se koliko vreme ostavlja mogućnosti. Svakoga dana, ta naprava je postajala sve kompleksnija i kompleksnija... sadržala je deliće za koje nisam ni sanjao da mogu postojati i na kojima sam radio i čak proračunavao otpor aeroprofila. Upotrebio sam svo prethodno znanje iz gradnje aviona, ali on je jednostavno poražavajuće padao ispred mene, toliko daleko, da sam često morao dugo da ga tražim.
Noću sam masirao ruku, koja je jako bolela od celodnevnog bacanja teškog komada drveta.

Ovo se svakako pročulo, pa sam već postao poznat po tome što sam upropastio dva kubna metra savršeno dobre hrastovine. Poraz... nesumnjiv, očigledan, pred kojim bi trebalo pokleknuti... zapitati se, da li zaista bumerang radi kao što bi trebalo i kao što legende kaži i da li uopšte sve u životu biva nagrađeno radom i zalaganjem, za delom nemoguće stvari... da li je potrebno čekati u prikrajku vreme, koje će učiniti samo po sebi i svojoj prirodi da se predmet koji je toliko voljen, proširi u umu i dođe jednoga dana kao savršen plan koji će biti nepogrešiv?
Ko zna. Neko vreme, prestao sam sa radom, ali me ideja bumeranga nije napušala. Niko više nije shvatao zašto sam toliko uporan, a često je i meni odgovor na to bežao ispred očiju... postajalo je nevažno... izgubila se neko vreme ljubav koja je incirala pokret. Uvideo sam da sve propada i da je ovo nesiguran put ka samom dnu, tog jednog poraza, kojem su svi svedoci.

Nakon nekog vremena, prevrćući po glavi, uviđao sam jednu grešku za drugom i ispravljao ih, ali sve se završavalo isto. Doveo sam konstrukciju do takvog savršenstva, da nije moglo bolje. Znao sam da sve o čemu razmišljam, mora biti provereno u praksi, jer je izgleda problem toliki, da redukovanjem kompleksnog mišljenja na sasvim racionalno, unosi malo poboljšanja. Model se morao testirati. A to je zahtevalo vreme. Vreme koje ja nisam imao. Jer sam bio u takmičenju i sa samim sobom i sa svima u okolini. Uskoro, i drugi su na to zaboravili.

A onda, javila mi se nakon nekog vremena misao o poslednjoj opciji o kojoj nisam razmišljao: načinu bacanja. Te večeri, nisam mogao zaspati. Crtao sam žurno i prenosio na papir skice koje ću sutra izvršiti. Gradnja je bila grozničavija nego ikada.
Ovaj put, usledio je potpuni uspeh. I ja sam to nekako znao. Kao da je postojao neki miris u vazduhu po kojem sam znao da je došao dan ostvarenja mog dečačkog sna... izrade predmeta, koji je bio nešto najjednostavnije što sam ikada video, a toliko savršeno... nečeg o čemu niko nije znao apsolutno ništa i što je zavređivalo pažnju samo mene i jedino mene. Kao da sam postao jedno sa drvetom. Počeo potpuno drugačije gledati na prirodu oko sebe. Osećao sve buđenjem.
Taj miris se i kasnije pojavljivao. Nisam mu nikada nalazio odgovora, ali sam ga zavoleo i kasnije, kada sam naučio mnogo više od onoga u knjigama, shvatio sam da kao da postoji izvesna hemija koja se meša između našeg tela i okoline. Kao da telo kontemplira neku dozu nevidljivog zračenja, kao da u tim trenucima čovek pije sa samog izvora saznanja i da se to dešava samo na hemijskom nivou, kao što sve u čoveku funkcioniše, a da je taj miris, samo odraz sudbine.

Moj dalji rad je bio potpuni uspeh. Neću nikada zaboraviti to prvo bacanje, gde sam stajao u sred žita, ne osećajući vrućinu leta od sve vrućine koju sam osećao u sebi. Bumerang je napokon počeo slediti svoju pravu putanju. Pratio sam ga netremice i sačekivao. Nije mogao napraviti pun krug, ali sam znao da je ovo nevolja težine, pa sam tako požurio da ispravim grešku.
Nakon toga, zaokreti su postajali sve bolji i bolji, sve savršeniji. Počeo sam osećati kako radi, duh rotacije i oscilovanje koje je činilo savršen zaokret... okretao bih se i ne pomerajući se s mesta, propuštao da mi prođe iznad glave i padne nedaleko od mene.
Taj prvi dan, nakon što je sve u potpunosti uspelo, ja sam toliko snažno potrčao da se pohvalim roditeljima, da sam pao upadajući u oranicu koja je u blizini bila prekrivena visokom travom. Onda sam odjednom zastao i pomislio zaustavljajući se, kako nemam kome trčati što se ovog problema tiče. Kako se niko njemu neće oduševiti kao ja... dostiže me neka velika tuga, pod kojom sam samo stiskao svoj komad drveta do trenutka kada su mi njegove oštre ivice otvorile krv na prstu.
Čitava stvar, ispostavila se kao razočarenje, jer nije bilo nikoga sa kime bi se ona mogla podeliti. Zar je to istina? Zar zaista postoje stvari koje možemo činiti, a da ih drugi uopšte ne razume?
Zadržao sam stoga tu svoju tajnu za sebe. Naravno, otkrilo se i nije moglo biti nepimetno da sam uspeo, ali kako sam i pretpostavljao, nekolicini je bilo sve toliko uzbudljivo da vide jedan let, nakon čega bi se okretali i odlazili. A drugi se ne bi ni osvrnuli.

Ono što sam uradio kako bih jednostavno saznao, uništilo je poštovanje prema problemu tako, da je on postao predmet uklapanja u okolinu.... način da se postane koristan član društva, da se postane deo zajednice. One, koja nepoznato nije prihvatala s razumevanjem i interesom.

Sve to je popuštalo i ja sam ubrzo zaboravio na razočarenja povodom bumeranga i nastavio da se igram. I danas to činim, veoma rado, provodeći dane na proplanku, bacajući bumerange najrazličitijih oblika, prateći let, jačinu i pravac vetra, povremeno nemo komentarišući prolaznicima koji nisu znali ni šta da pitaju, o detaljima istorije bumeranga.
Slušati zvuk bumeranga kroz vazduh, postalo je nešto zaista izuzetno. Više od sporta i jednostavne zabave. Deo ostvarenja dečačkih snova, deo slasti koju pruža stvaralaštvo i prolazak kroz nepoznato.

Van mreže beket

  • **
  • Poruke: 1.628
  • Lokacija: (Novi) Beograd
Odg: Bumerang
« Odgovor #1 poslato: 06. Jul 2008. u 23:41 »
pa, dragi LEONARDO, ako ovo i nije imalo nekih literarnih ambicija (u sta je tesko poverovati) - svakako ima literarnog potencijala...

ovo sto si srocio pomalo zadire u mitske (ili mitoidne) teme, koje su obradjivali mnogi pre tebe...
ali ti bi svakako mogao da napises sijaset takvih pricica, narocito ako bi ukljucio u to svoje komplikovane nauke, preciznost izraza i poznavanje detalja, itd. itd.
- i ne bi to morao da bude ni striktno mit o detinjstvu, pa ni SF koji ti sugerisem, nego sve sto ti padne na um... (danas prakticno ne postoje zanrovske granice u knjizevnosti)

no, za knjizevni izraz, ovo je ipak razlomljena konstrukcija: ponesto fali, ponesto je visak... ili bar nije na svom mestu...

ali ako je ovo prosto tvoja licna ispovest, onda moj komentar nije na mestu i treba ga prosto ignorisati i zaboraviti...  :cry:

mada, od licnog do opsteg - mali je korak: ostajem pri tome da pricica ima knjizevni impuls, ali i da jos nije ono sto se zove knjizevnost... i da sasvim malo fali...   :-X

Van mreže Nele

  • **
  • Poruke: 1.011
  • Starost: 46
Odg: Bumerang
« Odgovor #2 poslato: 06. Jul 2008. u 23:57 »
Drago mi je da si se javila. Priča je istina, od slova do slova. Ali ne umem pisati uobičajeno, a književnog dara nemam. Tako, biram neku vrstu "divljeg pisanja", koje je baš nedefinisano izvan sistema i onako kakvim ga u trenutku doživljavam. To svakako vidi svako od vas ko se u tematiku razume. Posledica je nedovolje načitanosti i obrazovanosti, ali je delo samo trenutnog osećaja. Imam jako veliku tremu pred pisanjem kada je pitanju život... on je toliko kompleksan, a toliko se toga može opisati na ovaj ili onaj način (pisanjem, slikanjem, pesmama, muzikom, vajanjem... naukom...), da sam prečesto paralisan svim mogućnostima koje nailaze u momentu. Ako bih se umerio, možda bh i popustio inicijaciji da pišem ozbiljnije.
Uglavnom, otud "izmešanost". Verovatno je odraz mog načina života: uvek protiv struje.

Priča ima nastavke, ali neće biti zanimljivi s ove tačke gledišta. Ovo je samo uvod u nešto drugo.

Njegoš je lepo i kratko opisao lepu istinu: "Sve su stvari vezane, okovima reda".

Van mreže Nele

  • **
  • Poruke: 1.011
  • Starost: 46
Odg: Bumerang
« Odgovor #3 poslato: 07. Jul 2008. u 13:57 »
Razvitak letećeg drveta i bumeranga


Uvod

   Iako se pojava bumeranga povezuje direktno samo sa oblašću Australije, istraživanja su pokazala da se on pojavljivao uporedo na svim kontinentima, ali da je jedino bumerang Australijskih Aboridžina imao to svojstvo da se vrati natrag bacaču, ukoliko ne pogodi cilj. Starost bumeranga procenjena je na 15.000 godina i prva je poznata leteća naprava teža od vazduha.
Začetak, razvijanje i definicija letećeg drveta i bumeranga
   Upotreba letećeg drveta verifikovana je prema pećinskim slikama koje datiraju iz neolitskog perioda (5000 godina pre naše ere). Nalazi iz ovog vremena nisu pouzdani dokazi iz razloga što se drveni komadi oružja nisu mogli očuvati tokom perioda od nekoliko hiljada godina.
   Leteće drvo je bilo pre svega oružje za lov (oružje dugog dometa, ili leteće oružje), za lov malih životinja i ptica. Njegova uloga kao oružja za vojnu upotrebu kroz istoriju, bila je minorna.


                                   
   Karakter bumeranga kao oružja za bitku bio je potpuno izgubljen, čim su kulture došle do značajnijeg tehnološkog napretka. Leteće drvo se razvijalo istovremeno i nepovezano na različitim mestima na zemlji. Tako je ovaj oblik u današnjem izučavanju, definisan: funkcijom, oblikom i materijalom. A razvitak letećeg drveta i bumeranga direktno je povezan sa prisutnim uslovima sredine i nivoom razvoja određene grupe ljudi.
   Uslovi za gradnju bumeranga određeni su uslovima životne sredine, a pre svega pristupu specifičnom materijalu (u ovom slučaju drvetu), određene čvrstine i dobre elastičnosti. Takođe je moralo postojati i prisustvo životinja koje su mogle biti lovljene, kao i nivo tehničkog znanja koje je bilo neophodan uslov za razumevanje, izradu i upotrebu ovakvog oružja.
   Po definiciji, bumerang je obrađeni komad drveta koji je imao mogućnost letenja sa i bez vraćanja bacaču. U osnovi, komad drveta je bacan u vazduh, a zatim je rotirao, iako može služiti kao motka za ubijanje manjih životinja. Za razliku od motke, leteće drvo nije za svrhu imalo samo ubijanje životinje, već upravo osobinu da se vraća bacaču, što je u određenom delu istorije postala značajna razlika i po čemu danas i razlikujemo bumerang od motke korišćene pre njega.
   Kod leteće motke, koncentracija je bila na njenom kraju, kao delu koji je služio za pogađanje žrtve, dok je bumerang, komad drveta koji rotira i leti. Leteće drvo je zašiljeno na oba kraja, koji rotirajući, pogađaju žrtvu i prekidaju let. Bumerang može biti shvaćen kao varijanta letećeg drveta koja je korišćena za sport i zabavu i pomoću kojeg se može izvesti efekat vraćanja, nakon bacanja. Poreklo naziva je potpuno nepoznato, iako neki etimolozi nastoje da ga objasne na osnovu podataka sačuvanih kroz istoriju.


                             
U Evropi, nailazimo na određene lokalitete na kojima je bumerang takođe upotrebljavan. Generalno se bumerang poistovećuje samo sa Australijom, iako je po rezultatima istraživanja, njegovo poreklo pre iz Indije ili starog Orijenta, dok je za drevnu Evropu njegovo postojanje i korišćenje i potvrđeno.
Proučavajući dva teksta, napisana od strane Isodorus Hispalensisa, episkopa u Sevilji iz vremena sedmog veka, nailazimo na detalje u kojima piše u svom „Postanju“: „...zvalo se klava (štap) i istog je sastava kao onaj koji je imao Herkules, zato što je bilo fiksirano sa dve metalne motke na svakoj strani štapa; imalo je dužinu od pola kubituma (jedan lakat).
Ovo je kateja (leteća motka), koju je Horacije zvao i kaja (močuga). Postoji vrsta Galskog projektila koji se sastoji od vrlo fleksibilnog materijala, koji ne leti naročito dugo kada je bačen, zbog svoje velike težine, ali bez razlike stiže na svoje odredište. Može se uništiti jedino upotrebom velikog napora. A ukoliko je bačeno, ono se vraća onome ko ga je bacio...“


                       
Objašnjenja:
Klava – štap sa tankim, zašiljenim krajevima (leteća motka)
Kateja – (keltska reč) vrsta bacajuće motke Gaula i Germana
Kaja – Motka ili močuga, retko korišćeni izrazi
Kubitum – lakat (44cm)

   Analizom rečenog, vidimo koliko je široko rasprostranjen bio ovaj objekat. Neverovatna je i činjenica da popularni Nemački i Engleski rečnici, kada definišu ove drevne reči, stavljaju naglasak na to da je reč o bumerangu. Postojanje bumeranga je stoga, proučavajući nasleđe, sasvim moguće unutar drevne Evrope.
   Takođe se moramo podsetiti i legendi, gde mitska bića i božanstva često nose sa sobom oružja koja im se bačena vraćaju sama od sebe.

Evropa

   Najstariji dokazi (oslikani zidovi pećina), o upotrebi letećeg drveta potiču iz ranog Paleolitskog perioda (5000-1800 godine pre nove ere). Od tada, naprava je korišćena konstantno sve do pre Hristovog vremena. U Kretan-Minoičkom dobu (2000 godina pre hrista), leteće drvo je obeležje dostojanstva vojnih predstavnika. U Grčkoj je to uobičajeno korišćeno oružje, nazvano „lagobolon“.
Nije potvrđena njegova upotreba kod Rimljana.
Na severu Evrope, postoje potvrde o ovom oružju za lov ptica, u doba Gota (100 godina pre Hrista).

Severna Skandinavija

Za drvo za bacanje se znalo još od ranog kamenog doba, sudeći po ostacima pećinskih slika (5000 godina pre Hrista).

Ural

Iskopine pokazuju oružja i slike koje datiraju 2000 godina pre Hrista.

Poljska

Svakako najstariji fosil („Olazova pećina na Karpatima“ http://www.rediboom.com/englisch/geschich/polen.html), koji je nakon pronalaženja još uvek leteo!


                                     
Nemačka

Nalaz fosila bumeranga (800-400 godina pre Hrista), http://www.rediboom.com/englisch/geschich/magdebg.html


             
Poreklo ovih naprava je nepoznato. Da je predstavljano iz Evrope drugim kulturama van nje nije verovatno, ali uticaj drevnog Orijenta u Evropi je sasvim moguć.

Afrika

   U severnoj Africi, upotreba letećeg drveta može se dokazati još od Neolitskog perioda (6000 godina pre naše ere), pa sve do današnjeg vremena. Najverovatnije se upotreba ovog oružja širila sa severo-istoka ka severo-zapadu, sve do Atlantskog okeana (Sudan, Kamerun, Gvineja, Niger, Maroko, Kanarska ostrva). Dalje prema jugu, tačne granice širenja ne mogu biti određene. Afrički centar ideje letećeg drveta lociran je u Sudanu. Leteće drvo je bilo karakteristika stare kulture lovaca u stepama. Nakon uvođenja gvožđa (600 godine pre naše ere), ova naprava je preinačena u leteći nož. U Maroku je korišćen kao igračka i deo nakita sa mnoštvom ornamenata.

Egipat

   Iako je korišćeno kao borbeno oružje, prava upotreba letećeg drveta bila je lov. Najčešće korišćeno kao oružje za lov ptica. Nije potvrđeno da je imalo obeležje vojnog čina, časti i dostojanstva ili oružja bogova i ratnika. Leteće drvo od slonovače sa ritualnim karakterom pronađeno je i u grobnici Tutankamona, 1340 godine pre naše ere. Mnoge različite vrste letećeg drveta su izrađivane do kraja dinastije Faraona. Postojanje bumeranga nije dokazano, iako zakrivljena putanja njegovog kretanja kod egipatskih modela teško da nije bila uočena, naročito uzimajući u obzir najrazličitije oblike.


                         
Bliski Istok

   Na Bliskom istoku, napredne civilizacije (3000 godina pre Hrista), koriste leteće drvo kao vojne simbole, znake dostojanstva bogova i kraljeva. Oblik drveta čini se nije bio dovoljno praktičan. Brojna su nalazišta u spisima kao - slikovitih simbola. Mnogi dokazi nađeni su u Asirijskom i Vavilonskom regionu. Nakon toga, sa ove oblasti, ideja letećeg drveta prenosi se u Egipat i Grčku. Po mišljenjima nekih naučnika, ideja letećeg drveta došla je upravo iz Bliskog istoka i odatle se proširila na Evropu, Afriku, Indiju i čak u Australiju.

Indija

   U oblasti Indije, leteće drvo je bilo prisutno, ali nije bilo popularno.
1. Severnoindijsko leteće drvo. Korišćeno isključivo za lov manjih životinja.
2. Južnoindijsko leteće drvo, koje je korišćeno kao deo naoružanja vojske, pre no što je Indija postala  Britanska kolonija.
Do danas, bumerang nema više ulogu naoružanja i spada u kultni objekat. Paralelno funkcionalnoj promeni sledi i promena u materijalu, od drveta do slonovače i gvožđa. Kontroverzno je pitanje da li su indijski štapovi bili onog tipa koji se nakon bacanja vraćao (bumerang)? Najnovija istraživanja negiraju ovo, iako bumerang kao objekat koji se vraćao bacaču, nije nepoznat Indijskoj mitologiji.

Amerika

   U oblasti Amerike, leteće drvo je bilo važno oruđe za lov. Pvi put je korišćeno 100. godine pre naše ere, za lov pataka i zečeva. Materijal od kojeg je građeno bilo je drvo.
Postoji velika koncentracija ovakvog oružja u jugozapadnom delu Severne Amerike. Nakon pojavljivanja na jugoistoku, njegova upotreba seli se sve do današnje Kanade. Tamo je uglavnom korišćen kao borbeno oružje, što je učinilo da promeni izgled i kasnije više liči na sekiru.
Na svom putu ka jugu, dolazi u Meksiko, gde je uglavnom korišćeno kao oružje za lov zečeva.  Takođe, sporadično je nalaženo u južnom delu kontinenta.

Australija i Okeanija

   U Indoneziji, leteće drvo je korišćeno uglavnom za isterivanje ptica iz guste šume i pirinčanih polja. Na Javi i Sumatri, a takođe u Kvinslendu, leteće drvo načinjeno od bambusa služilo je kao igračka za decu. Imalo je liniju leta bumeranga i bilo poznato kao „unakrsni bumerang“.
Australija se vezuje danas za zemlju letećeg drveta, iako se ono ne može pronaći baš u svim delovima Australije. Ono ne postoji na krajnjem severu i Tasmaniji. Nije korišćeno kao borbeno oružje. Najlakši i najfleksibilniji bumerang može se pronaći u zapadnoj Australiji, gde je najčešće korišćeno za lov ribe. U južnoj Australiji, bumerang je takođe korišćen za lov ribe, ali je on tamo bio daleko teži.
   Postojanje pravog bumeranga je nepoznato za istok i zapad. Nije ni izbliza tako popularan kao leteće drvo i i uvek se koristi zajedno sa njim. U svom obliku, bumerang se razlikuje u odnosu na leteće drvo i čak i bolji poznavaoci moraju prvo da ga bace kako bi uvideli razliku.





Van mreže Nele

  • **
  • Poruke: 1.011
  • Starost: 46
Odg: Bumerang
« Odgovor #4 poslato: 07. Jul 2008. u 20:47 »
Bumerang se obično izrađuje od višeslojnog furnira. Uobičajeno se može pronaći u prodavnicama koje se bave trgovinom aeromodelarskim materijalom. Uzimajući u obzir da se danas bumerang ne koristi za lov, njegove dimenzije, težina i debljina su obično smanjene na minimum. Tako, njegov prečnik je obično od 30 do 60cm, a debljina svega nekoliko milimetara. Težina je nekoliko desetina grama.

Model koji sam izradio, pokazao se kao odličan, ne samo po letnim karakteristikama, nego i po izdržljivosti. Radijus leta je do 50m, što zavisi od dodatnog podešavanja balansa na krajevima i vrhu. Izrađen je od 4-5mm debele šper ploče.

Evo neki detalja izrade. Naravno, mašine čine da se ovaj posao odradi daleko lakše nego nekada. Ostaje tajna kako on zaista funkcioniše, i da li se zaista vraća bacaču, toliko precizno koliko se tvrdi? Ostaje da se vidi u narednim postovima, gde ćemo prikazati kako radi, u slici i reči :)

Inače je bavljenje bacanjem bumeranga postao veoma popularan sport. Ovo svakako ne važi za naše uslove, iako ne postoje valjani razlozi zašto je tako. Gradnja je jednostavna, a u pitanju je lako-sportska aktivnost, koja pruža puno zadovoljstva u takmičenju.



Nakon pažljivog konstruisanja, odvaja se isečak od papira, koji se prenosi na ploču za isecanje.



Grubo isečen komad koji se obrađuje. Ovde treba raditi lagano, jer je stvar dosta delikatna. Svaka nepravilnost može dovesti do nevolja tokom leta.



Skoro gotovo :) Obrada zahteva dosta pažnje, pošto je materijal nežan za teške mašine sa kojima treba imati osećaja.



Finiširan model, spreman za farbanje. Farbanje je veoma važno. Bitno je da bumernag ne ostane boje drveta, iz razloga što se teško primeti u letu i može doleteti jako brzo s leđa (jednom prlikom me je udario u glavu i prilično raskrvario). Zato je dobro ofarbati bar neke detalje, koji će omogućiti da se lakše vidi.



Završen i spreman za let :)

Dimenzije, čvrstoća materijala i težina ne treba da prave sumnju u opasnost bumeranga. Ovaj, iako teži svega 40g, može bez problem slomiti prst, ukoliko se ne uhvati pažljivo. Postoje tehnike kako za bacanje, tako i za hvatanje. Više puta su mi prsti bili plavi od pogrešnih hvatanja, a par puta sam sumnjao u lom prsta. U pitanju je moment autorotacije, koji je zaista snažan i razlog je opasnosti ovog oruđa koje se isprva koristilo za lov. Bilo koja manja životinja (ptice naročito), teško mogu ostati nepovređene ako ih bumerang pogodi.

O načinu bacanja, tehnici hvatanja i samom letu, u nekom drugom postu :)

Van mreže Nele

  • **
  • Poruke: 1.011
  • Starost: 46
Odg: Bumerang
« Odgovor #5 poslato: 13. Jul 2008. u 19:19 »
Evo snimka leta koji sam načinio danas. Nekoliko nas smo se igrali na njivi pored moje kuće. Baš je bilo zabavno. Naravno da ćete pomisliti kako nije baš normalno uzimajući u obzir temperaturu, ali... nama nije smetalo :)

Izvinjavam se zbog kvaliteta snimka, ali ta rezolucija je jako loša. Nadam se da ćete uspeti da vidite bumerang. Vidi se kada se bolje zagledate... ne, nije ptica :)

Koliko je snage potrebno da bi se bacio bumerang? Ako ste ikada bacali košarkašku loptu na koš sa linije slobodnih bacanja, onda ćete najverovatnije moći baciti i bumerang. Čak nije potrebno preterivati, lako se vraća nazad.
Baca se ne horizontalno, već vertikalno. Znam da možda deluje nelogično, ali je tako. Vetar igra ulogu, kao i to da li je bumerang izrađen za levorukog ili desnorukog bacača.
U suštini, to je sve. Nije previše zahtevno, jedino što se posle nekoliko bacanja, sticanjem veštine, tačno zna pod kojim uglom, kojom snagom baciti, kako bi se u odnosu na pravac vetra, vratio savršeno nazad.

Interesantan detalj je i to da ako ga ne uhvatite, on bi nastavio novi zaokret. Dakle ono što ste gledali u filmovima nije neistina. Mene često prevari zbog toga, jer tek što dođe do mene, on nastavlja da odlazi u nov krug. Srećom, predvidim to, pa bacim lako, tako da ipak ne stigne daleko, već nekoliko metara oko mesta na kojem stojim.

Žao mi je zbog kvaliteta snimka, iako se vidi kako leti i stiže u ruke. Izradio sam ga tako da radijus ne bude preveliki, kako bi lakše stao u kadar kamere. Međutim, svako onaj ko bude želeo da vidi bolje, moraće da proba lično :)

http://www.youtube.com/watch?v=_dpMY7gs4rY

Van mreže Joe

  • Administrator
  • ******
  • Poruke: 10.802
  • Starost: 42
  • Lokacija: Novi Sad, Liman
Odg: Bumerang
« Odgovor #6 poslato: 15. Jul 2008. u 09:22 »
Uhu al dobor leti. Hoću malo da se igram i ja...  :D

Van mreže Nele

  • **
  • Poruke: 1.011
  • Starost: 46
Odg: Bumerang
« Odgovor #7 poslato: 15. Jul 2008. u 22:15 »
Da znaš da bi se silno zabavio :) Obećavam, čim se vidimo... a trebali bi jer i tebe sam zaboravio kako izgledaš hahaha.... :)

Van mreže Boda Tajson

  • Administrator
  • ******
  • Poruke: 2.204
  • Starost: 41
  • Lokacija: Novi Sad
Odg: Bumerang
« Odgovor #8 poslato: 15. Jul 2008. u 22:23 »
Nele, ja zaboravio kako ti izgledas... srecom :lmao: Salim se, moracemo da isprobamo taj bumerang jednom. Jos ako ga doradis da bude kao u pobesnelom maksu bice masakr na livadi  :crutch:
Eat healthy. Exercise often. Die anyway.

Van mreže Nele

  • **
  • Poruke: 1.011
  • Starost: 46
Odg: Bumerang
« Odgovor #9 poslato: 15. Jul 2008. u 22:27 »
Hahaha... :)

I ja sam mislio da je ono u filmu preterivanje.... ali nije :)

Ako pogledate malo po netu (na Youtube naročito), videćete da je ovo sport koji je dosta razvijen napolju. Valjda će i ovde frizbi zameniti bumerang.
Sada pravim nacrt za LD bumerang (long distance). Ovi lete u dijapazonu od preko 100m!

Vidimo se nekog vikenda, kujte planove polako :)

Van mreže Boda Tajson

  • Administrator
  • ******
  • Poruke: 2.204
  • Starost: 41
  • Lokacija: Novi Sad
Odg: Bumerang
« Odgovor #10 poslato: 15. Jul 2008. u 22:48 »
za hvatanje se ne brinem, ostalo cemo lako ;D

Eat healthy. Exercise often. Die anyway.

Van mreže Nele

  • **
  • Poruke: 1.011
  • Starost: 46
Odg: Bumerang
« Odgovor #11 poslato: 15. Jul 2008. u 22:52 »
Čekaj malo, na čega se ovo stavlja?? :)


Van mreže Boda Tajson

  • Administrator
  • ******
  • Poruke: 2.204
  • Starost: 41
  • Lokacija: Novi Sad
Odg: Bumerang
« Odgovor #12 poslato: 15. Jul 2008. u 23:03 »
Rukavica za bejzbol al moze da posluzi i za ovo
Eat healthy. Exercise often. Die anyway.

Van mreže Nele

  • **
  • Poruke: 1.011
  • Starost: 46
Odg: Bumerang
« Odgovor #13 poslato: 15. Jul 2008. u 23:06 »
Znam, prepoznao sam rukavicu :) Interesantan je bejzbol. Znam da se igraš sa time, a zaista nisam verovao da neko to radi kod nas.

Vidim da si napokon stavio pravi avatar :) Nisam gledao taj film 100 godina... prvi put sam nakon tog filma pokušao da napravim žirokopter... sve je bilo OK, ali je motor bio preslab. Naravno, uzimajući u obzir godine u kojima sam tada bio, nisam se mogao snaći, pa je stvar propala...