Još od 2012. godine prave zime gotovo da nismo ni imali. Sve su to bili kratkotrajni prodori sa relativno malo snega, koji se uglavnom kratko zadržavao. Ta agonija se toliko bila odužila, da mi je zima postala ubedljivo najnemilije godišnje doba, i prethodnih godina sam samo čekao da prođe.
I onda je konačno došao ledeni talas, prava poslastica za ljubitelje hladnijeg vremena. Još od 2012. bio je to najintenzivniji prodor hladnog vazduha, pravo iz Sibira. Nakupilo se dosta slika ovih dana, pa odlučih da sve saberem u jednu reportažu.
Mene je prvi udar ledenog vazduha uhvatio u rodnom gradu Baru, gde provodim svake godine Božićne i Novogodišnje praznike. Zahlađenje je stiglo zajedno sa padavinama, pa su šanse da makar nakratko okrene na sneg postojale i većina modela je ukazivala na tako nešto.
Još od ranog jutra na planinama je okretalo na sneg, u gradu je padala kiša, koja je povremeno mešala sa susnežicom. Pogled prema snežnim zavesama:
Dugo se mučilo hoće li da okrene na sneg ili neće. Temperatura je sporo opadala, bura jačala. Oko 18h uveče konačno okreće na čist sneg:
Sneg je naglo pojačao oko 19h i na moje iznenađenje krenuo je da se formira snežni pokrivač:
Prava vejavica je bila u tim trenucima:
Nisam navikao da ga gledam u ovoj boji
Pred prestanak snega oko 21h, uspeo je da se formira snežni pokrivač od oko 2cm na većini površina:
U toku noći se sneg topio zbog temperature koja je bila u blagom plusu. Ujutru je ostalo zabeleženo statističkih 1cm, koji su brzo isparili. Ono što je potpuno bacilo u senku sneg koji je padao je bura koja je divljala te noći, kao i tokom čitavog dana 6. januara. Bura je u pojedinim trenucima imala srednju brzinu od 18m/s s udarima od čak 40m/s i pričinila je ogromnu štetu. Više stotina stabala je oboreno, stradali su bilbordi, fasade i krovovi na zgradama, semafori i saobraćajni znaci. Sneg koji se zadržao na ulicama se pretvorio u led i jednom rečju, u gradu je bilo vanredno stanje. Temperatura je tokom dana jedva dostigla 0.0°C.
Sutradan, 7. januara, bura je nastavila svoju priču, a temperatura je bila još niža. Nakon minimalnih -5.2°C, temperatura tokom dana je dostigla
-2.8°C i to je bila najniža maksimalna temperatura u istoriji merenja u Baru i tek sedmi ledeni dan od kad se vrše merenja (1949.). Ništa u ta dva dana nisam slikao, duša me bolela kad vidim počupano drveće.
Za Beograd nazad krećem sutradan, 8. januara. Zadržalo se veoma hladno vreme, ali je vetar konačno oslabio, a i delimično se razvedrilo, pa sam znao da će usput biti lepih prizora za slikanje. Ovaj deo reportaže posvećujem tom put.
Ako se sećate moje reportaže od marta pretprošle godine, kada je stanje sa snegom jako dobro pratilo nadmorsku visinu, sada je bila drugačija situacija. Snega je bilo u tragovima u Baru i Sutomoru, nešto više u Crmnici i Virpazaru, a u Podgorici ni traga ni glasa. Čim krene da se penje iznad Podgorice, od nekih 300-400mnv. kreće snežni pokrivač, ali nije bilo tako jasnih granica kao u prethodno pomenutoj reportaži:
Pred Kolašin i u samom Kolašinu prava bajka. U gradu je toga jutra izmereno 35cm snega. Slike sve govore, pa neću mnogo komentarisati:
Slično stanje i u Mojkovcu, mogao se čuti suvi sneg kako škripi pod nogama:
U Bijelom Polju je bilo sumaglice:
Zaleđeni Lim, a zatim i Potpećko jezero kod Priboja:
Selo Štrpci u Republici Srpskoj:
Braneško polje i -15°C
Ubrzo je krenulo da se smrkava, a i snega je bilo dosta manje od Užica, pa nisam više slikao. Od Valjeva do Beograda uglavnom jako malo snega, koji nije ličio ni na šta. U samom gradu je te večeri izmereno 3cm. I nisam imao baš neki doček, ali već sutradan se to promenilo.
Nastavak reportaže kasnije večeras ili sutra.