Korisničko ime: Lozinka:

Dobrodošli na SerbianMeteo Forum


Prisutni ste kao gost. Da biste imali pristup kompletnom sadržaju foruma, diskusijama, koristili pogodnosti slanja privatnih poruke itd, potrebno je da se registrujete KLIKOM OVDE. Posle procesa registracije, putem e-maila koji ste uneli, dobićete link za aktivaciju naloga. Neophodno je uneti validan e-mail. U suprotnom nećemo biti u mogućnosti da vam pošaljemo aktivacioni link.
Ukoliko imate problem u vezi sa registrovanjem ili neki drugi tehnički problem, kontaktirajte nas na office[at]serbianmeteo.com

Autor Tema: Vulkani i vulkanske erupcije  (Pročitano 96301 puta)

Van mreže freeze

  • **
  • Poruke: 1.479
  • Lokacija: Novi Sad
Vulkani i vulkanske erupcije
« poslato: 01. Mart 2011. u 11:31 »
Primetih da ova tema na postoji na forumu, već se samo spomene onda kada je neki od vuklana aktivan.. Ovo je veoma zanimljiva prirodna sila koja utiče na mnoge procese u prirodi od atmosferskih do geoloških, pa stoga red je i da joj se kao takvoj prida značaj u vidu posebne teme na ovom forumu, u kojoj će moći da učestvuju svi članovi zaljubljenici u prirodu, i njene manifeste. Ovde možemo ubuduće pisati između ostalog i o aktuelnim erupcijama u budućnosti. Uživajte..! ;)

VULKAN

Vulkan predstavlja otvor (ili rupturu) u Zemljinoj kori, kroz koji istopljena stenska masa (lava), pepeo i gasovi bivaju istisnuti na površinu, gde se hlade i talože. Reč vulkan potiče od ostrva Vulkano u Tirenskom moru, a nauka koja se bavi izučavanjem vulkana naziva se vulkanologija. Sa stanovišta određivanja geografskog položaja i opisom vulkana kao morfološki nastalih oblika nakon vulkanskih erupcija, bez pretenzija ulaženja u sam proces nastanka i njegovog objašnjenja, vulkanima se bavi geografija.



Pojavni oblici vulkana

Najuobičajenije shvatanje vulkana je da je on kupastog oblika sa otvorom u sredini (krater, ždrelo ili grotlo) preko koga je povezan sa žarištem. Međutim vulkani mogu biti najraznolikijih oblika pa čak i oblika platoa (bazaltni platoi).

Ustanovljeno je da pojavni oblik vulkana zavisi od više faktora a jedan od njih je svakako kiselost magme.

    * Ukoliko su magme sa sadržajem silicijuma (Si) većim od 63% radi se o kiselim magmama. Ovakve magme su najopasnije jer imaju veliku viskoznost i teže da zarobe gasove koji su prisutni, ovo dalje izaziva da magma izbija pod izuzetno velikim pritiscima i dolazi do stvaranja stratovulkana. Posledice ovakve erupcije su katastrofalne. Stvaraju se piroklastični tokovi (ovako nastaju stene ignimbriti), razvijaju se temperature do 1200°C usled kojih ovi tokovi prže sve pred sobom, a formiraju slojeve koji mogu biti i nekoliko metara debeli. Vulkanski pepeo koji se iznese u atmosferu može preći veoma velike udaljenosti a njegovom sedimentacijom (taloženjem) nastaju tufovi.
    * Ukoliko magma sadrži od 52-63% silicijuma (Si) lava je intermedijarna. Ovakva lava se obično javlja iznad zona subdukcije.
    * Ukoliko magma sadrži između 52% i 45% silicijuma (Si) onda je bazična lava. Ova lava (sadrži povećani procenat magnezijuma (Mg) i gvožđa (Fe)), je mnogo manje viskoznosti od kisele magme, a viskoznost zavisi od temperature. Ovakva lava obično ima nekoliko čestih pojavnih oblika: pillow lava (iznad okeanskih riftova), formira novu okeansku i kontinentalnu koru, i bazaltni platoi.
    * Ređe se javljaju magme sa manje od 45% silicijuma, a zovu se ultrabazične. Ustanovljeno je da se poslednja erupcija ovakve magme odigrala tokom proterozoika.

Najviše vulkanske kupe

   1. Mauna Kea (Havaji) - 8818 m (pod vodom 4650 m), aktivan
   2. Kilimandžaro (Afrika) - 5895 m, ugašen
   3. Damavand (Iran) - 5670 m, ugašen
   4. Popokatepetl (Meksiko) - 5452 m, ugašen
   5. Kenija (Afrika) - 5200 m, ugašen
   6. Ararat (Turska) - 5165 m, ugašen
   7. Ključevskaja Sopka (Kamčatka) - 4800 m, aktivan

Takođe i prečnik kratera može imati znatne razmere. Vezuv i Etna imaju prečnik kratera oko 600 m, vulkani na Javi oko 7 km, dok vulkani na Havajskim ostrvima dostižu i do 15 km u prečniku.

Geografski raspored vulkanskih oblasti na zemlji

   1. vatreni pojas Pacifika
   2. Sredozemno-transazijska oblast
   3. Atlantsko-okeanska oblast

Vatrenom pojasu Pacifika pripada najveći broj aktivnih vulkana. Od preko 600 aktivnih vulkana, vatrenom pojasu Pacifika pripada 418 vulkana.

Vulkanske erupcije

Zastrašujuće eksplozije i spektakularni izlivi vrele lave iz unutrašnjosti Zemlje čine vulkane prirodnim pojavama koje loše obavešteni čovek najmanje razume, a kojih se najviše plaši. Vulkani jesu izazivali katastrofe u kojima su stradale stare civilizacije i savremene kulture, od Pompeja i Stromoblija u Italiji, preko Pinatuba u Indoneziji i Fudžijame u Japanu, do Popkatepetla u Meksiku i Jeloustona u SAD, ali vulkanske erupcije su u nedavnoj istoriji, ipak izazvale manje žrtava od zemljotresa i uragana.
Erupcija vulkana Tambore na indonežanskom ostrvu Sumbava 1815. godine najveća je erupcija u istorijsko doba. Do erupcije 1815. godine planina Tambora bila je visoka oko 4.000 metara, a danas samo 2.850 metara. Prečnik vulkana na nivou mora iznosi 60 kilometara, a krater je dubok 1.110 metara i ima prečnik 6 kilometara.
Erupcija je u vazduh izbacila 150 kubnih kilometara vulkanskog materijala, a visina eruptivnog stuba iznosila je 44 kilometra. Velike količine vrelog vulkanskog materijala pale su u okean, što je izazivalo dodatne eksplozije. Pepeo je padao i 1.300 kilometara daleko od vulkana. U centralnoj Javi i na Kalimantanu, udaljenim oko 900 kilometara od kratera, pao je pepeo debeo jedan centimetar.
Pretpostavlja se da je neposredno od erupcije nastradalo oko 10.000 ljudi, a još 82.000 stradalo je od posledica - gladi i bolesti.
Erupcija Tambore izmenila je klimu i deo leta praktično nije postojao. Krajem leta i početkom jeseni, dnevne minimalne temperature na severnoj hemisferi bile su nenormalno niske. Žetve su bile loše i glad se osećala na celoj Zemlji.
Materijal izbačen vulkanskim erupcijima formira nove topografske formacije, blago zaobljena brda, planine strmih padina, zaravnjene platoe, visoravni ili ostrvima dodaje nove kvadratne kilometre teritorije.
U jednonedeljnom izlivanju lave iz vulkana Kilauea na Havajima 1983. godine, stradalo je oko 200 zgrada i nestalo je 13 kilometara puta. Lava je stigla do mora i formirala nekoliko poluostrva, velikih i većih od fudbalskih igrališta, a u vodi je pripremila "temelje" za nove teritorije. Naučnici su erupciju opisali kao "najspektakularniji izliv lave u nekoliko poslednjih vekova", a hiljade dokonih turista posmatrale su nastajanje novog kopna u sudaru vatre i vode, minijaturnoj verziji onih praiskonskih sudara u kojima su nastajali kontinenti.
Pored Havaja, vulkani danas menjaju pejzaže na severozapadu SAD, na Siciliji gde je aktivna Etna, na Kamčatki, ruskom Dalekom istoku i u manjoj meri svuda tamo gde postoje aktivni vulkani. Na ranoj Zemlji aktivni vulkani postojali su svuda, u svakom kutku planete, a erupcije su bile neprekidne i snažne. Milionima godina vulkani su neprekidno i radikalno menjali Zemljinu topografiju, a prema jednoj analizi 80 odsto kopna koje danas postoji nastalo je erupcijama vulkana.
Delovanje prirodne vulkanske stihije u vreme u kojem živimo, neznatno je upoređeno sa onom vulkanskom aktivnošću koja se zbivala na Zemlji u davnoj istoriji. Prema američkom Smitsonijanovom institutu, tokom poslednjih 10.000 godina, iznad površine mora bilo je aktivno 1.511 vulkana, a istorijski zapisi govore da je 539 vulkana, jednom ili dvema većim erupcijima, zasulo širu okolinu, a nekad i ogromne oblasti, pepelom "koji je padao poput jake kiše" ili je "danima, nedeljama i mesecima ostajao visoko u atmosferi".
Usavršavanje meteoroloških satelita, namenjenih osmatranjima i proučavanjima Zemlje, omogućilo je da se tokom poslednje decenije prošlog, 20. veka, preciznije odredi koji vulkan je aktivan, koji ugašen, a koji samo uspavan. Termin uspavani vulkan je novijeg doba i ne bi ga, jasnoće radi, trebalo mešati sa nazivom ugašeni vulkan.
Infracrveni, toplotni senzori na meteorološkim, ali i na vojnim satelitima, mogu da zabeleže promenu temperature na pojedinim, manjim delovima Zemljine površine, a i da opaze "nadimanje" planine koje se teško može zapaziti sa Zemlje. Ako su takve promene primećene na padinama ili na vrhu neke planine, onda je to siguran znak da se u njenoj unutrašnjosti, iako je dotad smatrana mirnom planinom ili ugašenim vulkanom, gomilaju usijana lava, pepeo, prašina i gasovi. Planina se, iz kategorije ugašenih vulkana, seli među uspavane vulkane. Ona još nije aktivni vulkan, ali bi uskoro mogla da eksplodira i da to bude.
Precizna merenja temperature i kontrola "nadimanja" planine, uz poznavanje njenog geološkog sastava pružaju mogućnost za prognoziranje erupcije i za određivanje stepena opasnosti. Pojedini naučnici predlažu da se znatno poveća broj osmatračkih satelita i tako obezbede podaci potrebni za preciznije predviđanje erupcija vulkana.

Značajne vulkanske erupcije za koje postoje podaci

   1. Erupcija vulkana Vezuv
          * U podne 24. avgusta 79. godine snažna erupcija je uništila Pompeju, usmrtivši oko 20.000 ljudi.
   2. Erupcija vulkana Tamboro
          * Erupcija ovog vulkana koji se nalazi na Sumatri 1815. godine, je potpuno zatrpala, Sumbavu, gradić sa 14.000 stanovnika. Od direktnih posledica erupcije, obrušavanja velikih talasa na okolna ostrva i gladi stradalo je preko 44.000 ljudi.
   3. Erupcija vulkana Krakatau
          * Jedan od najstravičnijih vulkana se nalazi na istoimenom ostrvu u Indoneziji. Vulkan je 1883. godine bukvalno eksplodirao, raznevši dve trećine ostrva, formirao je depresiju dubine 300 m. Vulkan je izazvao velike talase (cunamije) koji su bili uočeni na svim otvorenim morima sveta. Zvuk koji je proizvela eksplozija vulkana, čula je jedna dvanaestina Zemljine kugle, to je inače najjači zvuk ikada proizveden na Zemlji. Na Indonežanskim ostrvima od posledica erupcije stradalo je preko 40.000 ljudi.

NAZIV VULKANA  MESTO EKSPLOZIJE    GOD. EKSPLOZIJE    POGINULIH
TAMBORA               INDONEZIJA            1815                            92000
KRAKATAU               INDONEZIJA            1883                         36000
MONT PELE       MARTINIK            1902                            30000
NEVADO DEL RUIZ   KOLUMBIJA            1985                            22000
ETNA               SICILIJA                    1669                      20000
VEZUV               ITALIJA                       79                            16000
KELUT               INDONEZIJA            1919                              5000
UNZEN DAKE       JAPAN                    1792                            10400
LAKI                  ISLAND                    1783                            10000


Ерупција Свете Хелене, Америка

Вулкан на Индонежанском острву Јава

Вулкан Булусан на истоку Филипина
 
« Poslednja izmena: 01. Mart 2011. u 13:07 freeze »

Van mreže freeze

  • **
  • Poruke: 1.479
  • Lokacija: Novi Sad
Odg: Vulkani i vulkanske erupcije
« Odgovor #1 poslato: 01. Mart 2011. u 12:06 »
Vulkanska aktivnost u Srbiji

U Srbiji nema aktivnih vulkana i nema izgleda da će ih biti u budućnosti koju merimo hiljadama godina. Ali je u geološkoj prošlosti naše područje bilo veoma aktivno i tragovi tih drevnih vulkana danas postoje na ovim prostorima.

Kako su, dakle, izgledale prastare vulkanske oblasti Srbije? Pioniri geološke nauke u nas obavili su veoma predano svoj posao. Teško je naći i najmanju pojavu eruptivnih stena o kojoj ne postoji petrografski prikaz ili barem kratka zabeleška u drugom delu "Geologije Srbije" Jovana M. Žujovića iz 1900, ili prepoznati neki vulkanogeni oblik u reljefu, koji nije pomenut u "Geomorfologiji" Jovana Cvijića iz 1924. godine.

Od najstarijeg geološkog vremena do danas na našem području bilo je različitih vidova vulkanske aktivnosti. Detaljnija rekonstrukcija, međutim, moguća je samo za vulkanske događaje koji su se odvijali u poslednjih 300 miliona godina. Ostaci starijih vulkanita takođe postoje, ali su te stene najčešće potpuno preoblikovane. Ovde ćemo dati kratak prikaz vulkanizma kasnopaleozojske (pre oko 300 miliona godina), trijaske (pre oko 220 miliona), jurske (pre oko 150 miliona), gornjokredne (pre oko 90-80 miliona) i tercijarne (pre oko 65-5 miliona godina) starosti.

<a href="http://www.youtube.com/watch?v=JVqKLycgjLg" target="_blank">http://www.youtube.com/watch?v=JVqKLycgjLg</a>

Tragovi kod Boljetina

Krajem paleozoika na području današnje istočne Srbije odvijao se subaerski vulkanizam pretežno kiselog karaktera (lave sa puno silicijuma, a malo gvožđa i magnezijuma). Produkti ovih erupcija su retki u našoj zemlji, javljaju se samo mali ostaci lavičnih izliva i vulkanoklastita kod Boljetina, ali su ove stene danas uglavnom pod vodom. Na rumunskoj strani postoje veoma dobro očuvani vulkanski oblici. Najupečatljiviji su riolitski ostenjaci Treskavca koji se, preko puta Lepenskog Vira, vidi sa druma koji vodi od Golupca prema Donjem Milanovcu. Zanimljivo je da je su komadi ovih vulkanskih stena, posebno primerci izgrađeni od silifikovanog vulkanskog stakla, bili korišćeni u industriji okresanog kamena kulture Lepenskog Vira.

Trijaski vulkaniti srpskih terena vezani su za specifične procese razlamanja kontinentalne litosfere i prve faze otvaranja okeanskog prostora. Najznačajnije pojave trijaskih vulkanskih stena srećemo na Bobiji kod Ljubovije, u blizini Sirogojna, na Čadinju kod Prijepolja, u okolini Kosovske Mitrovice (Dudin krš) i u području Istoka. Trijaski vulkaniti su rasprostranjeniji u Crnoj Gori, i to na potezu Ljubišnja-Sinjajevina-Bjelasica-Visitor, kao i na liniji Stari Bar-Bečići-Budva. Veliki blokovi zelenih trijaskih vulkanita nalaze se u neposrednoj blizini plaže u Bečićima. Ove stene su obrazovane obilnim submarinskim, a ređe i subaerskim erupcijama. Emitovana lava bila je veoma heterogenog sastava, ali su dominirali rastopi andezitskog i bazaltnog karaktera.

Vulkanogene stenske mase jurske starosti nastale su u vreme širenja okeanskog prostora, koji je pre oko 150 miliona godina široko razdvajao terene današnje istočne i zapadne Srbije. Danas se veći relikti ovog drevnog okeanskog dna nalaze u području Divčibara (usek puta Valjevo-Kosjerić), na više mesta između Kragujevca i Rekovca, u ibarskoj dolini (kod Leposavića i Kosovske Mitrovice), u zlatiborsko-zlatarskom području i na potezu dugom oko 30 km od Razbojne do Kuršumlijske Banje. Ove stene su nastale sličnim procesima koji se danas odvijaju pod vodom, u području središnjih delova Atlantskog okeana. Brojni submarinski vulkani linearnog tipa proizveli su ogromne količine koherentnog i izdrobljenog lavičnog materijala bazaltnog sastava. Posebno su značajni jastučasti oblici stenskih masa, tzv. pilou-lave (eng. pillow – jastuk), čije prisustvo direktno svedoči o izlivanju užarenih masa na morsko dno. Serije ohlađenih pilou-lava kod Leposavića i pored Lima, kod ušća Bistrice, predstavljaju izvanredne primere tragova jurskog bazaltoidnog vulkanizma na tlu Srbije.

Timočki krateri

Gornjokredni vulkanizam u Srbiji dogodio se pre oko 80 miliona godina, kao rezultat geodinamike koja se može uporediti sa tektonskim režimom današnje zapadne obale Južne Amerike ili jugoistočne obale Azije. Dno okeana formiranog za vreme jurskog vulkanizma prestalo je da se širi, a daljim kretanjem na istok ono je podvučeno pod deblju kontinentalnu ploču na zapadnoj margini tadašnje Evrope. Paralelno ovoj zoni podvlačenja (subdukcije) formirane su vulkanske oblasti koje danas nalazimo u timočkoj oblasti - od Majdanpeka na severu, do Knjaževca na jugu. Ovaj pojas se nastavlja na vulkanske terene u jugozapadnoj Rumuniji i severozapadnoj Bugarskoj. U timočkom području u vreme gornje krede obrazovan je veliki broj istaknutih vulkanskih kupa složene građe - stratovulkana. Aktivnih stratovulkana bilo je do pre nekoliko miliona godina u slovačkim i rumunskim Karpatima, a danas ih ima u raznim delovima sveta, na primer, u Boliviji, Čileu i Indoneziji. Gornjokredni vulkanizam u istočnoj Srbiji bio je centralnog tipa i pretežno je proizvodio lave andezitskog karaktera. Rastopi su bili bogati gasovima, što je direktan preduslov za burna vulkanska dejstva. Aktivnost se odlikovala smenjivanjem podvodnih - mirnih i subaerskih - eksplozivnih erupcija. Timočki vulkani su po dejstvu bili slični vulkanima Mon Pele (ostrvo Martinik, Antili), Merapi (Indonezija), Majon (Filipini) ili Kotopaksi (Ekvador). Ovaj tip aktivnosti odlikuje se formiranjem gustih piroklastičnih tokova. Ti tokovi nastaju gravitacionim kolapsom viskoznih lavičnih masa koje nisu mogle da se razviju u izlive, već su se na samom vulkanskom grotlu nadimale do kritične granice, a onda obrušavale u podnožje vulkana. Danas se brojni ostaci gornjokrednih stratovulkana nalaze na prostoru između Bora i Majdanpeka: Crni vrh, Tilva njagra, okolina sela Jasikovo i Vlaole, okolina Brestovačke Banje, Čoka Marin i druga mesta. Sineruptivna i posteruptivna spiranja u velikoj meri su nivelisala prvobitan reljef. Poseban vid destrukcije vulkanskih oblika bile su tzv. drobinske lavine, džinovska klizišta vulkanogenog drobeža u kojima su neki blokovi imali ogromne dimenzije. U useku puta Bor-Brestovačka Banja-Borsko jezero otkrivene su velike stenske masekoje su nastale kao rezultat ovih pretaložavanja. Najzad, promeni reljefa i prvobitnog vulkanogenog pejzaža doprineo je i sam čovek. Na predelu gde se nekada nalazio borski stratovulkan Tilva roš, koji se pre samo pola veka nekoliko stotina metara uzdizao iznad grada Bora, danas zjapi površinski kop isto tolike dubine i prečnika od nekoliko kilometara.

Početkom tercijarne periode, pre oko 65 miliona godina, ugašen je oganj andezitskih vulkana istočne Srbije. U narednih dvadesetak miliona godina u ovom delu današnje Srbije nastaće izvestan broj manjih vulkana kupastih formi, čija osnova verovatno nije prelazila nekoliko kilometara. Rezultate ovih događaja nalazimo danas kao bazaltne blokove na Ozrenu kod Sokobanje, na više mesta u Sićevačkoj klisuri i u selu Gornji Striževac kod Bele Palanke. Ovaj magmatizam je po volumenu emitovane lave hiljadu puta manji od onoga koji se dogodio u gornjoj kredi. Ipak, lave koje su se tada izlile imaju veliki naučni značaj. Zbog svoje velike pokretljivosti ovi rastopi su na površinu doneli nepromenjene fragmente Zemljine unutrašnjosti sa dubina do oko 70 km, i to predstavlja veoma važan izvor informacija za geologe.

Radan kao Krakatau

Posle zatišja na samom početku tercijara, naše područje ponovo postaje poprište intenzivnog vulkanizma pre oko 40 miliona godina. Nema više mezozojskog okeanskog prostora, a na njegovom mestu obrazovan je dinaridski deo alpskog orogenog pojasa. Orogen je u stvari planinski sistem, odnosno mesto gde je litosfera deblja od okolnih regiona i zbog toga je gravitaciono nestabilan. Ta gravitaciona nestabilnost dovodi do razlamanja, a duboke pukotine koje se pritom javljaju posredno dovode do magmatske aktivnosti.

Rudničko-boračko-kotlenička oblast, kopaonička provincija, kao i kompleksi Golije, Rogozne, Radana (Lece) i Surdulice, jesu najveće tercijarne vulkanske oblasti u Srbiji. Manje pojave sreću se i na Fruškoj gori i u Šumadiji (Avala, Kosmaj, Žuti oglavak i Klještevica). Velike mase stena vulkanskog porekla nalaze se i na severu Vojvodine, ali su one prekrivene mlađim sedimentima koji su taloženi u Panonskom moru.

Vulkanizam koji se na našoj teritoriji dogodio u doba tercijara bio je veoma raznovrstan. Bilo je tu gotovo svih poznatih vulkanoloških procesa. Na nekim mestima relativno mirno se izlivala pokretljiva bazaltna lava, na primer na Koritniku kod Sjenice ili kod Novog Pazara (Mutol vrh), a na drugim lokalitetima došlo je samo do nadimanja gustih masa kisele lave i obrazovanja dôma ili nekova, o čemu svedoče Ostrvica na Rudniku, Trijeska kod Gornjeg Milanovca, Borački krš ili Zvečan. Eksplozivna aktivnost je takođe imala širok spektar tipova, od kratkotrajnih bazaltnih erupcija, na primer u selu Družetići kod Čačka, pa sve do žestokih paroksizama lave bogate silicijumom i vodenom parom. Razorne erupcije, posle kojih su se uzdizali eruptivni stubovi nalik na 'pečurke' koje se formiraju pri nuklearnim eksplozijama, bile su česte pojave u Srbiji za vreme tercijara. Pojedine eruptivne faze na Radan-planini ili na Rudniku, recimo, po svojoj snazi nisu zaostajale za najjačim vulkanskim erupcijama koje je istorija zabeležila. Pomenimo samo erupciju vulkana na ostrvu Krakatau (Indonezija) 1883, onu u Dolini deset hiljada dimova (Katmai, Aljaska) 1912. ili katastrofalnu erupciju Vezuva 79. godine nove ere. Ogromne količine lave, koje su za relativno kratko vreme emitovane u vidu rastresitih piroklastita, učinile su magmatske rezervoare u plitkim delovima Zemljine kore delimično ispražnjenim, a to je često dovodilo do sleganja tla i obrazovanja cirkularnih depresija koje nazivamo kalderama. U Srbiji su veoma dobro očuvane gajtanska kaldera u leckom vulkanogenom kompleksu, kao i više manjih kaldera u rudničko-boračko-kotleničkoj provinciji.

Mrak od Tercijara

Podaci dobijeni geološkim ispitivanjima svedoče da je tercijerni vulkanizam završen emisijom bazaltoidnih lava čiji se ostaci danas nalaze u južnoj Srbiji, u okolini Preševa i Gnjilana. Tada definitivno pada zavesa na eruptivna zbivanja na našem području. Unutrašnja dinamika Zemlje i regionalni geotektonski sklop učinili su da se centri vulkanizma premeste u susedne regione.

Od pre nekih 5 miliona godina glavnu ulogu u nekada aktivnim vulkanskim oblastima Srbije preuzima erozija i ona će u velikoj meri promeniti izgled mnogih predela. Na nekim mestima biće otkrivene i one magmatske mase koje nikada nisu izlivene na površinu, već su se ohladile duboko u Zemljinoj kori (na primer Cer, Bukulja, Boranja, delovi Kopaonika i Jastrepca i masiv Surdulice). Najzad, erozija će dati i pojedine impresivne oblike kao što je Đavolja varoš ili manje poznat lokalitet Prlovi kod Novog Pazara. Ovi oblici u reljefu pripadaju prvorazrednoj geološkoj baštini i predstavljaju gloriosae memoriae na veličanstvene vulkanske događaje u geološkoj prošlosti na našem području.
« Poslednja izmena: 01. Mart 2011. u 12:21 freeze »

Van mreže freeze

  • **
  • Poruke: 1.479
  • Lokacija: Novi Sad
Odg: Vulkani i vulkanske erupcije
« Odgovor #2 poslato: 01. Mart 2011. u 12:16 »
AMERIKA - SUPERSILA NA SUPERVULKANU

Strah od globalnog uništenja zbog trke u nuklearnom naoružavanju, prisutan je već decenijama medju svim iole obrazovanim ljudima sveta. Napori da se ova suluda trka obuzda predstavljaju dugotrajnu i mukotrpnu medjusobnu borbu samo jedne vrste na planeti. A da li je Čovek baš toliko moćan, da mora sam sebe da obuzdava? Na sreću, ili na žalost - nije.
Sa svim svojim biološkim i intelektualnim potencijalom, civilizacijskim dostignućima, gde spada i sav vojni i nuklearni arsenal, čovek je ipak majušna snaga u poredjenju sa snagom sile koja ga je i stvorila - silom Majke Zemlje.
Dakle, ishod sukoba Čoveka sa prirodom sasvim je isvestan. Kome nije data moć stvaranja Sveta, ne može ga ni razoriti. U globalnim razmerama samo Gea radja i uništava i ponovo radja i uništava. To je zakon.
Ali zanimljiva je i simobilka koja ovo potvrdjuje.
Danas najjača vojna sila na svetu, SAD, koja svoju vojnu i ekonomsku moć neštedimice nameće čitavoj planeti, smeštena je upravo na najvećoj prirodnoj bombi. Eksplozija ove "bombe" ubiće najmanje jednu milijardu ljudi, značajno reducirati biljni i životinjski svet i vratiti čovečanstvo civilizacijski mnogo godina unazad.
Ali, odmah da kažemo - bez panike! Katastrofe ovakvog tipa deo su istorije planete i sasvim su normalne. Ljudi su i bez ovoga samo jedna od vrsta u prolazu večnog vremena i toga svi moramo biti svesni. Na svu sreću ljudski "prolaz" kroz vreme traje dovoljno dugo da prirodu možemo spoznati, a suviše kratko da je možemo promeniti. Tako, imamo još vremena za učenje. Ništa više od toga.
Dakle, superbomba o kojoj je reč, zapravo je supervulkan koji se nalazi u Jeloustonskom parku na tromedji američkih država Montana, Ijdaho i Vajoming. Ovaj supervulkan nema otvoreno grotlo i izdignutu vidljivu kupolu, već se nalazi ispod površine zemlje. Otkriven je tek šezdesetih godina XX veka snimanjem zracima infracrvenog spektra iz satelita. Njegov ogroman krater ispunjen magmom (naučnici ga zovu kaldera) dugačak je preko 80 kilometara i širok 45 kilometara. To je, otprilike, veličina Tokija.



Supervulkani se razlikuju od običnih vulkana. Usijana magma u ovom vulkanu ne može da izadje napolje pošto je potpuno zatvorena duboko pod zemljom. Ona se vremenom gomila u ogromnim količinama, topi okolno stenje, širi se i pod pritiskom nadima prema površini zemljine kore. Kada pritisak magme postane toliko jak, ona prosto izleti napolje probijajući ispred sebe ogromne slojeve polurastopljenog stenja i zemlje.

Vulkan Sveta Helena prilikom poslednje stravične eksplozije 1980., a što je bila najjača vulkanska erupcija u Americi, oslobadio je toliko magme da bi se čitav London mogao pokriti sa četiri metra visokim naslagama pepela.
Erupcija supervulkana, medjutim, može izbaciti 2500 puta više vulkanskog materijala, tako da bi se njegovim pepelom mogla pokriti čitava Velika Britanija u visini od četiri metra pokrivača.
Kada je Vezuv u Italiji proradio, najmanje 5000 gradjana je poginulo od talasa vrelog pepela i gasa. Erupcija Tambore u Indoneziji 1815. ubila je 90 000 ljudi. Vulkan Krakatau je 1883. ubio 36 000 ljudi.
Kada je poslednji supervulkan eksplodirao, pre 74 000 godina, posledice su bile globalne. Bio je to supervulkan Toba na Sumatri. Izbacio je toliko pepela i sumpor dioksida u stratosferu da je potpuno blokirao sunčeve zrake. Čitava ljudska populacija tada je svedena na samo nekoliko hiljada.
Supervulkanske erupcije se dogadjaju u svetu približno svakih 50 000 godina. Poslednja se odigrala u Indoneziji pre 74 000 godina. Dakle, Svet je upravo u očekivanju jedne koja, očito, već kasni.



Postoji oko 40 poznatih supervuklkana na Zemlji. Većina je ugašena. Od onih koji bi se mogli aktivirati najopasniji je u Jeloustonskom parku, što bi imalo zaista zastrašujuće posledice.
Erupcija ovog vulkana oslobodila bi svake sekunde energiju 1000 atomskih bombi bačenih na Hirošimu. Zvuk koji bi se tom prilikom čuo bio bi najglasniji koji je ljudska vrsta od kada živi na planeti, a to je oko 75 000 godina, ikada čula.
Magma koja bi tom prilikom izletela, izbacila bi preko 2000 miliona tona sumporne kiseline 50 kilometara visoko u stratosferu. Oko hiljadu kubnih kilometara lave bi se razlilo, što je dovoljno da prekrije čitavu teritoriju SAD.
Nalage pepela bi bile oko 15 cm. Oko hiljadu kilometara unaokolo sav život bi bio uništen od užarene lave.
Dugotrajni efekti kataklizme bi bili još gori. Zbog hiljada kubnih kilometara pepela u atmosferi, prolazak sunčevih zraka bi bio blokiran, fotosinteza u biljkama onemogućena i globalna temperatura bi naglo pala na maksimum 12 stepeni na severnoj hemisferi i do 1 stepen u južnoj. Nastala bi takozvana nuklearna zima.
Najmanje jedna milijarda ljudi bi umrla.
Ovaj supervulkan je do sada imao bar tri erupcije: pre 2,1 milion godina, pre 1,3 miliona i poslednja je bila pre 640 000 godina.
Ono što zabrinjava je ciklus u kome se ove ekspolize dogadjaju, jer ispada približno 600-700 000 godina.

Upravo zato, jedan od najpoznatijih engleskih eshatologa (proučavalac Sudnjeg dana), Jan Garni, upozorava da već postoje neki znaci da je "jeloustonsko čudovište" možda počelo da se budi, te da je "Kraj" blizu. Na to ga navode i neke naučne naznake i nedoumice.
Naime, 22. jula 2003. godine iz uprave Jeloustonskog parka objavljeno da usled povećanja hidrotermalne aktivnosti oko gejzirskog bazena Noris, posetiocima neće biti privremeno dozvoljen pristup. Inače, jedna od najvećih atrakcija u Parku je gejzir nazvan "Parobrod". Poznato je da gejzir nastaje kada se voda kroz pukotine u stenama vulkanskog porekla sliva do užarene magme. Tako zagrejana voda stvara paru, koja pod pritiskom pokušavu sebi da nadje put kroz otvore i pukotine u stenama. Što više pare se pojavi, to znači njeno kontinuirano oslobadjanje iz prostora sa magmom. Kako se oticanje pare odvija, smanjuje se pritisak i količina vode na magmi. Kada se supervrela voda u magmi nagomila, a pritisak padne ona eksplodira izbijajući na površinu kao gejzir i do 100 metara visok.

Čitav Jelouston oslobadja 5 GW energije, što bi pretvoreno u struju, bilo dovoljno za grad od dva miliona ljudi. Danas zemljište Jeloustona emituje 30 do 40 puta više toplote nego prosečna Severna Amerika.
Avgusta 2003. geolog Liz Morgan, objavila je rezulatate svog četvorogodišnjeg istraživanja gde otkriva da je na dnu Jeloustonskog jezera došlo do nadimanja tla u dužini od 610 metara. Uzdignuće je visoko oko 30 metara, kao desetospratna zgrada i posledica je ogromnog pritiska odozdo. Da li je u pitanju pritisak vode ili magme, još niko ne zna. Ako je u pitanju magma, predstoji pomenuta katastrofa. Ako je u pitanju voda, to može iazazvati snažnu hidrotermalnu eksploziju.
Male hidrotermalne eksplozije dogadjaju se svakih nekoliko godina u basenu gejzera. Velike hidrotermalne eksplozije dogadajaju se u perodima od nekoliko hiljada godina, i one ostavljaju ogromne kratere.
Samo dve nedelje, nakon objavljivanja ovog otkrića, registrovan je i zemljotres jačine 4,4 stepena samo devet milja od južnog ulaza u Jeloustonski park. Potres je bio veoma plitak, lociran samo 0,3 milje ispod površine zemlje i, kažu, nije bio baš uobičajen.

Zanimljivo je da američka Federalna Agencija za Upravljanje u Vanrednim Situacijama (FEMA) nema nikav plan u slučaju katastrofe ovog tipa. A kakav bi plan i mogla da ima? Najveća katastrofa sa kojom su se do sada suočili je bio teroristički napad na Svetski Trgovinski Centar, 2001. Hipotetički scenario BBC-ija uključio je područje deset miliona puta veće.
Na kraju, utešno, treba reći da je za nas, ljude, ipak srećna okolonost što nam je životni ciklus daleko kraći u odnosu na životni ciklus supervulkana. Jer, erupucija koja bi mogla da se dogodi "već sutra", može zapravo biti "tek" za hiljadu godina. A to je najmanje još deset naših pokolenja. A možda i mnogo kasnije. Sigurno je samo da će je biti, jer nagomilana magma mora napolje.

Izvor: znanje.org

Van mreže freeze

  • **
  • Poruke: 1.479
  • Lokacija: Novi Sad
Odg: Vulkani i vulkanske erupcije
« Odgovor #3 poslato: 01. Mart 2011. u 13:50 »
Evo i lokacije nama najbližih aktivnih vulkana:

1. Grčka



2. Italija



Inače, Etna i Stromboli, Italijanski vulkani od nedano su se aktivirali.

A evo ga i prikaz oblasti sa najvise aktivnih vulkana na planeti. WOW



Van mreže Stefano

  • Administrator
  • ******
  • Poruke: 6.463
  • Lokacija: Novi Beograd
Odg: Vulkani i vulkanske erupcije
« Odgovor #4 poslato: 01. Mart 2011. u 14:06 »
Ovaj deo oko Jeloustouna je da se najezis... ne znam koliko je pouzdan izvor teksta (pretpostavljam da jeste), ali prosto mi je nezamisliva tako jaka erupcija... bas me interesuje da li je to najgori scenario ili postoje i blazi scenariji za taj supervulkan...

Ali neke stvari mi se ne slazu:
Naime u tekstu je pominjana poslednja erupcija supervulkana pre 74000 godina i kazu da je zbog njega ljudska vrsta svedena na samo nekoliko hiljada, a ljudska vrsta na planeti postoji 75000 godina, sto je navedeno nesto kasnije, nekako mi to ne ide, jer se ne navodi kolika je populacija bila pre erupcije. Ako je tada iko preziveo tu erupciju, znaci u pracivilizacijsko vreme, ja verujem da bi danas kad bi se Jelouston aktivirao prezivljavanje bilo daleko izvesnije za sve, osim za ljude na Severno Americkom kontinentu.

Isto se pominje i to da bi temperatura na severnoj hemisveri bila 12 C, e sad nije mi jasno, da li bi prosecna temperatura pala za 12 C ili bi maksimum bio 12 C, jer nije lepo objasnjeno, a za juznu hemisveru u tekstu pise da bi temperatura pala za 1 stepen (sto je prakticno neosetno).

Secamo se erupcija vulkana na Islandu proslog proleca i problema u avio saobracaju za dobar deo Evrope tih 10-tak dana... pretpostavljam da bi erupcija Jeloustouna potpuno paralisala avio saobracaj u celom svetu, sto bi automatski izazvalo ekonomsku krizu nevidjenih razmera... e sad pitanje je, koliko bi se ta "nuklearna zima" zadrzala... koliko bi ta "noc" trajala? Da li je to "noc" od par dana ili "noc" od par godina... te me projekcije interesuju... jer hipoteticka noc od par dana ne bi bila toliko strasna, ali vec noc od par godina bi dovela da smaka sveta, jer bi svi umrli od gladi...

Mislim da bi erupcija Jeloustouna zauvek promenila ceo svet, jer sama cinjenica da bi USA bukvalno nestala i od supersile se pretvorili u zemlju kojoj je desetkovano stanovnistvo i privreda unistena dovelo bi prvo do ogromne ekonomske krize u svetu, jer su mnogi zavisni od USA, a drugo mislim da bi se svi dobro razmislili kako i sta dalje, da li su "trivijalnosti" u vidu rasne i verske mrznje zaista toliko bitna stvar ili smo svi samo ljudi...

Van mreže freeze

  • **
  • Poruke: 1.479
  • Lokacija: Novi Sad
Odg: Vulkani i vulkanske erupcije
« Odgovor #5 poslato: 01. Mart 2011. u 14:13 »
Ovaj deo oko Jeloustouna je da se najezis... ne znam koliko je pouzdan izvor teksta (pretpostavljam da jeste), ali prosto mi je nezamisliva tako jaka erupcija... bas me interesuje da li je to najgori scenario ili postoje i blazi scenariji za taj supervulkan...

Ali neke stvari mi se ne slazu:
Naime u tekstu je pominjana poslednja erupcija supervulkana pre 74000 godina i kazu da je zbog njega ljudska vrsta svedena na samo nekoliko hiljada, a ljudska vrsta na planeti postoji 75000 godina, sto je navedeno nesto kasnije, nekako mi to ne ide, jer se ne navodi kolika je populacija bila pre erupcije. Ako je tada iko preziveo tu erupciju, znaci u pracivilizacijsko vreme, ja verujem da bi danas kad bi se Jelouston aktivirao prezivljavanje bilo daleko izvesnije za sve, osim za ljude na Severno Americkom kontinentu.

Isto se pominje i to da bi temperatura na severnoj hemisveri bila 12 C, e sad nije mi jasno, da li bi prosecna temperatura pala za 12 C ili bi maksimum bio 12 C, jer nije lepo objasnjeno, a za juznu hemisveru u tekstu pise da bi temperatura pala za 1 stepen (sto je prakticno neosetno).

Secamo se erupcija vulkana na Islandu proslog proleca i problema u avio saobracaju za dobar deo Evrope tih 10-tak dana... pretpostavljam da bi erupcija Jeloustouna potpuno paralisala avio saobracaj u celom svetu, sto bi automatski izazvalo ekonomsku krizu nevidjenih razmera... e sad pitanje je, koliko bi se ta "nuklearna zima" zadrzala... koliko bi ta "noc" trajala? Da li je to "noc" od par dana ili "noc" od par godina... te me projekcije interesuju... jer hipoteticka noc od par dana ne bi bila toliko strasna, ali vec noc od par godina bi dovela da smaka sveta, jer bi svi umrli od gladi...

Ima dosta gresaka u tom tekstu, sad vidim, ali kada bi, ili ako bi jednog dana ta sila ispod Yellowstoun-a eksplodirala, to bi sigurno izazvalo drasticne promene klime svuda u svetu. Naravno mislim da čovečanstvo ne bi iščezlo ali svakakvi scenariji bi tada bili mogući.. Ipak,ne treba biti zabrinut zbog nečeg na šta niko od nas ne može da utiče. Trebamo biti svesni toga da kao ljudi nismo svemoćni, već smo samo jedan delić veličanstvene majke prirode, koja nas jednog dana moze izbrisati sa lica zemlje bas kao i dinosauruse.., ipak ne za naseg zivota.. :D

Van mreže freeze

  • **
  • Poruke: 1.479
  • Lokacija: Novi Sad
Odg: Vulkani i vulkanske erupcije
« Odgovor #6 poslato: 01. Mart 2011. u 14:24 »
Kako slika govori više od reči, ovaj post ih više neće imati. Uživajte u slikama nekih od navećih i najjačih vulkana na svetu!


MAUNA LOA, HAVAJI

TAL, FILIPINI

ULAVUN, PAPUA NOVA GVINEJA

NIRAGONGO, KONGO

MERAPI, INDONEZIJA

GALERAS, KOLUMBIJA

SAKURADŽIMA, JAPAN

POPOKATEPETL, MEKSIKO

VEZUV, ITALIJA

Van mreže Boda Tajson

  • Administrator
  • ******
  • Poruke: 2.204
  • Starost: 41
  • Lokacija: Novi Sad
Odg: Vulkani i vulkanske erupcije
« Odgovor #7 poslato: 01. Mart 2011. u 14:38 »
Nalazim na netu procene da je oko 70.000 BC na planeti zivelo manje od 15.000 ljudi. Tada vulkan nije ni mogao da zada teske gubitke ljudskoj populaciji u apsolutnom iznosu. I sa, i bez erupcije populacija je bila par hiljada tako da ove tvrdnje iz teksta nemaju znacaj.

Pre nekog vremena sam naleteo na poslednje minute emisije o Yellowstone-u na nekom od naucnih kanala. Tada sam i saznao da se ispod krije vulkan, iako je to samo po sebi logicno ali nisam razmisljao o tome. Ova predvidjanja iz teksta su :o ali s obzriom da postoje sanse da nestanemo i pre sledece erupcije (koja moze biti i za par desetina hiljada godin) ne treba brinuti. Treba skupiti za kartu i turisticki otici da se poseti taj biser prirode -)

Evo presek (sa wikipedije)


Eat healthy. Exercise often. Die anyway.

Van mreže freeze

  • **
  • Poruke: 1.479
  • Lokacija: Novi Sad
Odg: Vulkani i vulkanske erupcije
« Odgovor #8 poslato: 01. Mart 2011. u 15:06 »
Dobar, odlican!, dokumentarac! :o :o , pretpostavljam da vas je većina gledala isti, pa da se podsetimo kako je to moglo da izgleda te daleke 1883.-te kada je eksplodirao Krakatau, za sada mislim najjaca zabeležena erupcija ikada..

<a href="http://www.youtube.com/watch?v=UQdxFHmaKP0" target="_blank">http://www.youtube.com/watch?v=UQdxFHmaKP0</a>
<a href="http://www.youtube.com/watch?v=rWHZIrXWNuQ" target="_blank">http://www.youtube.com/watch?v=rWHZIrXWNuQ</a>
<a href="http://www.youtube.com/watch?v=OJ1JPxgYuJM" target="_blank">http://www.youtube.com/watch?v=OJ1JPxgYuJM</a>
<a href="http://www.youtube.com/watch?v=NtXhu4Dp7tE" target="_blank">http://www.youtube.com/watch?v=NtXhu4Dp7tE</a>
<a href="http://www.youtube.com/watch?v=pCqEUASDA4o" target="_blank">http://www.youtube.com/watch?v=pCqEUASDA4o</a>

Naježih se bome, i to dobro! :o  :oboze:

Van mreže Stefano

  • Administrator
  • ******
  • Poruke: 6.463
  • Lokacija: Novi Beograd
Odg: Vulkani i vulkanske erupcije
« Odgovor #9 poslato: 01. Mart 2011. u 20:09 »
ja nisam :) taman za veceras

Van mreže freeze

  • **
  • Poruke: 1.479
  • Lokacija: Novi Sad
Odg: Vulkani i vulkanske erupcije
« Odgovor #10 poslato: 01. Mart 2011. u 20:46 »
 ^^
 :super: Uživaj onda veceras. Kada sam gledao prvi put ostao sam bez teksta.. :o Imas na You Tube-u jos nekoliko nastavaka, ovde sam stavio samo najzanimljivije..  :-*

Van mreže Stefano

  • Administrator
  • ******
  • Poruke: 6.463
  • Lokacija: Novi Beograd
Odg: Vulkani i vulkanske erupcije
« Odgovor #11 poslato: 01. Mart 2011. u 21:06 »
<a href="http://www.youtube.com/watch?v=OJ1JPxgYuJM" target="_blank">http://www.youtube.com/watch?v=OJ1JPxgYuJM</a>
Ovaj klip mi je jeziv, koliko provaljujem "svi" su ogluveli koliko je bio jak zvuk?

Gore je naveden podatak da je 1/12 Zemlje cula taj zvuk, ima li negde slucajno podatak gde se sve cuo zvuk, na kojoj sve udaljenosti? i koje je bio jacine posto je takodje navedeno da je bio najjaci zvuk koji se ikad cuo na Zemlji.
Pretpostavljam da bi se erupcija Yellowstone-a cula apsolutno na celoj Zemaljskoj kugli?

Inace linkovao sam temu na nas fejsbuk profil i stranicu, mozda nam se pridruzi neko koga to interesuje, imamo 1047 fanova na stranici i preko 1200 prijatelja na profilu, sigurno nekog od njih interesuje ova tema...


Van mreže freeze

  • **
  • Poruke: 1.479
  • Lokacija: Novi Sad
Odg: Vulkani i vulkanske erupcije
« Odgovor #12 poslato: 01. Mart 2011. u 21:22 »
Prvo sam mislio da meni svira u usima, pa sam morao da skinem sluske, kada sam ponovo pregledao..  :rofl: Da, jos na nekoj emisiji NatGeo ili Disc govorilo se o zvuku koji je ova erupcija proizvela. Pokusaću skorije da izgooglam nesto vise o tome. Ali lako je matematicki izracunati. Prvo izr. povrsinu koju obuhvata 1/12 Zemlje, a ona je jednaka r2pi. i to ti je precnik kruznice koji je bio u zvucnoj zoni. ;)

U slucaju Yellowstoun-a bio bi to definitivno jos jaci zvuk, ali da li bi ga cula cela planeta, hmm, verovatno. Ipak je svaka erupcija specificna. Ovaj zvuk je nastao eksplozijom kada se citavo ostrvo urusilo usled potpunog praznjenja komore sa magmom.

Ostrvo je nakon ove erupcije nestalo sa lica zemlje, medjutim ovo je hiperaktivan vulkan, pa je nekoliko decenija posle ponovo izvirilo iz mora. Danas je ovo ostrvo-vulkan visoko oko 1000m i cesto izbacuje pepeo i lavu, naravno u mnogo manjim kolicinama, ali i dalje ga karakterise eksplozivnost.

Sto se tice linkovanja odlicno, bilo bi super da se diskusiji u ovoj temi pridruzi jos ljudi. Jer ipak je 2012-ta blizu, a neki (naucnici) misle da je vulkanska aktivnost bas ono sto ce nas dokusuriti jednom u buducnosti.. :D

Van mreže freeze

  • **
  • Poruke: 1.479
  • Lokacija: Novi Sad
Odg: Vulkani i vulkanske erupcije
« Odgovor #13 poslato: 01. Mart 2011. u 21:37 »
Još malo o Krakatau 1883. god.

Krakatau (ili Krakatoa) bio je otočić vulkanskog porijekla zadivljujuće ljepote u Indoneziji. Otok je uništila erupcija koja se smatra najnasilnijom eksplozijom vulkana modernog doba i neprikosnovenim primjerom Zemljine moći nad našom beznačajnosti na planetu.

Eksplozija prilikom erupcije Krakataua bila je nevjerojatnih 13.000 puta jača od siline atomske bombe bačene na Hirošimu, a njezin zvuk mogao se čuti i u 3.500 kilometara udaljenoj Australiji. U zrak je odletjelo oko 19 kubičnih kilometara vulkanskog materijala u oblaku prašine koji se digao 80 kilometara uvis, a potom je godinama kružio oko Zemlje, prouzročivši smanjenje ljetnih temperatura i spektakularne zalaske sunca diljem svijeta.Mesecima posle erupcije Sundskim prolazom plovile su "sante" vulkanskog pepela, često noseći na desetine ljudskih tela. Zbog plovećih naslaga pepela spasilački brodovi nisu mogli nedeljama da stignu do obalskih naselja. Poslednja od tih "santi" prešla je 8200 kilometara do obala južne Afrike, gde je primećena više od godinu dana posle katastrofe.

Erupcija Krakataua sama po sebi nije bila razorna po ljude, ali je uzrokovala 40-metarske tsunamije koji su opustošili obale Jave i Sumatre odnijevši sa sobom 36.000 ljudskih života. Moderni znanstevnici nedavno su došli do otkrića da je Krakatau spreman za novu erupciju koja je pitanje trenutka.

Istina da 'pitanje trenutka' u znanstvenom rječniku ima značenje raspona od nekoliko mjeseci do nekoliko stotina godina, ali ono što plaši prosječnog žitelja planeta jest činjenica da je erupcija Krakataua neminovna te da će, prema mišljenju znanstvenika, nova erupcija Krakataua biti jača od one 1883. godine.
« Poslednja izmena: 01. Mart 2011. u 22:41 freeze »

Van mreže freeze

  • **
  • Poruke: 1.479
  • Lokacija: Novi Sad
Odg: Vulkani i vulkanske erupcije
« Odgovor #14 poslato: 01. Mart 2011. u 21:52 »
Erupcija vulkana Santorini u Grčkoj oko 1500.g.p.n.e.

Pažnju geologa, arheologa, geologa – i tragača za Atlantidom – odavno privlači grčko ostrvo Tera, turistički poznatije pod venecijanskim imenom Santorini, poslednje u nizu Kiklada. Oko 90 kilometara severno od Krita, prsten koji danas čine tri ostrvca zapravo je ostatak nekadašnjeg (i današnjeg, još aktivnog) vulkana koji je eksplodirao pre oko 3500 godina.

Procene vremena te preistorijske katastrofe – višestruko veće od eksplozije Krakataua – kreću se u rasponu od oko 1630. do oko 1470. godine stare ere. Geološki i klimatološki potvrđene su nalazima u slojevima leda s Grenlanda, sondiranjem dna Egejskog i Crnog mora, ispitivanjem tla egejskih ostrva i maloazijske obale, te ostacima drveća u tresetištima Irske. Spektakularno otkriće s kraja šezdesetih godina prošlog veka – otkopavanje celog jednog grada na južnom okrajku Tere, Akrotiriju – podstaklo je arheologe (i "atlantidologe") na pitanje da li je eksplozija vulkana uticala na propast cele jedne kulture. Minojske, koja se ponekad naziva "prvom evropskom kulturom" jer se najstarija starogrčka, mikenska, direktno na nju nadovezuje u mnogo čemu, počev od preuzimanja pisma pa do svakodnevnih higijenskih navika.

"Minojska erupcija" Tere, po onom što se danas smatra pouzdano utvrđenim, bila je najmanje dva puta, a verovatno višestruko razornija od eksplozije Krakataua. Tragovi cunamija koje je izazvao kolaps ispražnjenog ležišta magme pronađeni su na visini od oko 250 metara na jednom od okolnih ostrva, a na visinama do 60 metara duž severne obale Krita, udaljene oko 90 kilometara od Tere. Gusto raspoređeni minojski gradovi i naselja mora da su razoreni ili teško stradali kritičnog dana, kao i tokom prethodne seizmičke aktivnosti. Visina vulkanskog oblaka tokom erupcije procenjena je na gotovo 40 kilometara, a po obimu i veličini ova katastrofa smatra se jednom od najvećih sedam za protekla četiri milenijuma. Ostrvo je bukvalno eksplodiralo, ostavljajući samo tri okrajka. Sudeći po tome što je tokom arheoloških iskopavanja pronađeno veoma malo ljudskih ostataka, eksploziji je prethodila vulkanska ili seizmička aktivnost koja je stanovništvo Tere navela da napuste ostrvo – najverovatnije prema matičnom ostrvu te bogate i razvijene kulture, kojoj mitski pripadaju kralj Minos, Minotaur, Lavirint, Dedal i Ikar, Vrhovna boginja i sam Zevs... A laički: toaleti s vodenim ispiranjem, raskošna kupatila, visok ugled žena, moda nošenja golih grudi, jedna od najstarijih pismenosti na svetu...

Naravno, nemoguće je proceniti koliko je žrtava u celom istočnom Mediteranu odnela eksplozija Tere, i to ne samo neposredno. Vulkanski pepeo uništava vegetaciju – i poljoprivredu, a neki moderni klimatološki modeli pokazuju da je globalna temperatura za narednih nekoliko godina u proseku mogla opasti dovoljno da utiče na smanjenje prinosa poljoprivrednih kultura. Cunami je mogao da uništi i pomorsku flotu Krita, na duži ili kraći rok onemogućavajući trgovinu. I zaista, u periodu posle eksplozije Tere u Egiptu se – kao trgovci, plaćenici i pljačkaši – pojavljuju kopneni Grci, čiji je jedan od centara bio u Mikeni. Ta promena je jasno uočljiva, dok su legendarne uspomene na veliku katastrofu kao njen mogući uzrok u Egiptu veoma retke i neodređene.

/////////

Santorini u Grčkoj je spektakularno ostrvo u Egejskom moru i jedna od najimpresivnijih vulkanskih lokacija u svetu. Ostrvo je nekada bilo poprište najvećih erupcija u Evropi, još od ledenog doba. Spoljne padine Santorinija su nežne, ali njen centralni deo je progutao tip vulkana kaldera, preplavljen Egejskim morem, koji se sada proteže 11,5 km od severa na juga i 8 km od istoka na zapad.

Kaldera je iskrojena od fragmenata delimično uništenih ostrva. Therasia i Aspronisi leže na zapadu, a There formira najveći preživeli deo, plavo poprište strmih litica, visoko 400 m, sastavljen od braon, crvenih ili crnih tokova lave na severu i usijanih slojeva plavog kamena na jugu. Sagorena ostrva Kameni, Nea Kameni i Palea Kameni su izbili u središnjem delu kaldere još 197. godine p.n.e.


Vrlo slično Krakatau.. :o, a možda i jača eksplozija..

Minojska erupcija There, poznata i kao erupcija There ili erupcija Santorinija, bila je katastrofalna vulkanska erupcija koja se dogodila sredinom drugog milenijuma pre nove ere. Erupcija je bila jedna od najvećih vulkanskih događaja na Zemlji u pisanoj istoriji. Ova prirodna katastrofa je opustošila ostrvo There, danas poznato kao Santorini, uključujući minojska naselja u neposrednoj blizini i na severnoj obali Krita, što je doprinelo kolapsu minojske kulture, čije je središte bilo na ostrvu Krit, oko 120 km južno od Santorinija.

Tačno vreme ove erupcije je veliko pitanje, ali smatra se da se dogodila u periodu od 1650. do 1450. godine p.n.e.

Erupcija je izazvala značajne klimatske promene u oblasti Mediterana, Egejskog mora i većeg dela Severne hemisfere. Postoje dokazi da je erupcija inspirisala stvaranje određenih grčkih mitova i doprinela političkoj pometnji u Egiptu. Pored toga, spekuliše se da je Minojska erupcija i uništenje grada u Akrotiri osnova ili inspiricija za Platonovu priču o Atlantidi.
« Poslednja izmena: 01. Mart 2011. u 22:45 freeze »

Van mreže Zeli

  • **
  • Poruke: 1.000
  • Starost: 61
  • Lokacija: Brcko
Odg: Vulkani i vulkanske erupcije
« Odgovor #15 poslato: 01. Mart 2011. u 21:53 »
Drage Kolege, pre svega moram da naglasim da se nešto ozbiljnije govorilo o 2 indonežanska vulkana od kojih je jedan eruptirao 1815 tj. Tambora. "Efekti" ovog vulkana bili su mnogo "spektakularniji" nego, u literaturi nesumnjivo, najpoznatijeg Krakatau-a.
Međutim, u naučnim i istorijskim krugovima se tek zadnje dve decenije ozbiljnije proučava erupcija Tambore i u mnogim segmentima upoređuje sa erupcijom Krakatau-a ali i "novijih" vulkana.
Zašto je drugopomenuta erupcija puno poznatija i o istoj se raspolaže puno detaljnijim i potvrđenim informacijama.
Razlog pre svega leži u tome što je ljudska civilizacija od 1815 do 1883 značajno, u svakom pogledu, napredovala, pa tako i u oblasti komunikacija.
Međutim, "URLIK" (kako to vulkanolozi vole da kažu) nije bio najglasniji ni u slučaju erupcije Tambore a isto tako i Krakataua
Najjača eruptivna eksplozija koju ljudska vrsta "pamti" se dogodila u periodu od prije 69.000 do 77.000 godina, a radilo se o, naravno, indonežanskom vulkanu TOBA.
U naučnim krugovima najpoznatiji efekti ove erupcije su - da je dovela ljudsku vrstu do same ivice izumiranja, kao i da je izazvala globalno zahlađenje u trajanju oko jednog milenijuma
Pretpostavlja se da je nakon ove erupcije preživelo samo nekih desetak hiljada ljudi na području srednje i istočne afrike.


Da dodam, dok sam svojim sporim kucanjem pisao svoj koment. kolega Freeze je pomenuo vulkan Santorino, a isti je vrlo interesantan predmet diskusije jer je, između ostalog, uništio tada vrlo naprednu kritsku civilizaciju!

Van mreže freeze

  • **
  • Poruke: 1.479
  • Lokacija: Novi Sad
Odg: Vulkani i vulkanske erupcije
« Odgovor #16 poslato: 01. Mart 2011. u 22:11 »
 ^^
Za Tobu sam cuo, to je erupcija jos jednog Supervulkana, koja se desila u davnoj proslosti. Planirao sam i ovih dana nesto relevantno koliko toliko da pronadjem i o ovoj erupciji, ipak to je osim satelitskog snimka jezera koje se sada nalazi na mestu ove davne ekslozije vrlo tesko. Ipak kolega Zeli, dobrodosao si ovde da nam ulepsas temu sa novim podacima ako ih imas ili mozes da pronadjes. ;)

Stefane, na zalost kada bi se desila erupcija Supervulkana u Yellowstone-u, USA bi prestala da postoji, barem USA-djani, ali bi sa sobom sledecih nekoliko decenija poveli i dobar deo ostalih naroda i narodnosti. :o, jer bi ovaj supervulkan imao uticaj kao i udarac nekog poveceg meteorita.. Mada moram da priznam od prvog dana kada sam saznao za ovaj Supervulkan da sam isto pomislio. Materija i antimaterija princip (Svaki pocetak ima i svoj kraj)..

Van mreže Stefano

  • Administrator
  • ******
  • Poruke: 6.463
  • Lokacija: Novi Beograd
Odg: Vulkani i vulkanske erupcije
« Odgovor #17 poslato: 01. Mart 2011. u 22:14 »
Stefane, na zalost kada bi se desila erupcija Supervulkana u Yellowstone-u, USA bi prestala da postoji, barem USA-djani, ali bi sa sobom sledecih nekoliko decenija poveli i dobar deo ostalih naroda i narodnosti. :o, jer bi ovaj supervulkan imao uticaj kao i udarac nekog poveceg meteorita..
Pa da, to bi bio smak sveta ne u trenutku, nego po posledicama, vratili bi se mnogoooo u nazad, mogu samo da zamislim kakve bi bile ekonomske posledice tako neceg...

Zanimljivo je sve to oko vulkana, koliko god oni bili "lokalne pojave" ipak deluju globalno... mislim da ni jedan vulkan ne bi mogao da unisiti kompletno modernu civilizaciju, ali erupcija Yellowstone-a ili nekog drugog supervulkana bi bila nesto najblize onome sto se u filmovima pominje kao "smak sveta", iako mislim da bi ipak dobar deo planete bio postedjen...
« Poslednja izmena: 30. Januar 2012. u 12:20 Stefano »

Van mreže Zeli

  • **
  • Poruke: 1.000
  • Starost: 61
  • Lokacija: Brcko
Odg: Vulkani i vulkanske erupcije
« Odgovor #18 poslato: 01. Mart 2011. u 23:46 »
Stefano, izuzetno je mala mogućnost da mi i naši bliži potomci doživimo neku supererupciju, otprilike kao i udar asteroida i komete što bi izazvalo gotovo iste efekte!

Van mreže Stefano

  • Administrator
  • ******
  • Poruke: 6.463
  • Lokacija: Novi Beograd
Odg: Vulkani i vulkanske erupcije
« Odgovor #19 poslato: 01. Mart 2011. u 23:51 »
u suprotnom nam scenario iz apokalipticnih filmova Holivudske produkcije :)

Nego mene interesuje nesto o 4 vulkana...

- onaj vulkan u Meksiku, ne mogu da se setim kako se zove, ali negde sam citao da je nastao 1940 godine usred nekog polja, prosto mi je neverovatno

- drugi vulkan koji me zanima je Etna, relativno veliki grad, od 100K stanovnika je u podnoziju, postoji tu vec ko zna koliko stotina godina, a Etna je cesto aktivna...

- ista prica i za Vezuv, a i za Campi Fregli koji je koliko znam supervulkan
http://www.dailymail.co.uk/home/moslive/article-1342820/Vesuviuss-big-daddy-supervolcano-Campi-Flegrei-near-Naples-threatens-Europe.html

- i cetvrti koji me zanima je Kilimandzaro
« Poslednja izmena: 12. Oktobar 2011. u 14:32 Stefano »