Korisničko ime: Lozinka:

Dobrodošli na SerbianMeteo Forum


Prisutni ste kao gost. Da biste imali pristup kompletnom sadržaju foruma, diskusijama, koristili pogodnosti slanja privatnih poruke itd, potrebno je da se registrujete KLIKOM OVDE. Posle procesa registracije, putem e-maila koji ste uneli, dobićete link za aktivaciju naloga. Neophodno je uneti validan e-mail. U suprotnom nećemo biti u mogućnosti da vam pošaljemo aktivacioni link.
Ukoliko imate problem u vezi sa registrovanjem ili neki drugi tehnički problem, kontaktirajte nas na office[at]serbianmeteo.com

Autor Tema: Pražnjenje u razređenim gasovima - homemade akcelerator  (Pročitano 26369 puta)

Van mreže Nele

  • **
  • Poruke: 1.011
  • Starost: 46
Pražnjenje u razređenim gasovima - homemade akcelerator
« poslato: 25. April 2010. u 21:13 »
---Električno pražnjenje u razređenim gasovima: linearni-jonski akcelerator---

   U razređenim gasovima postoji mogućnost da joni pod dejstvom jakog električnog polja dobiju veća ubrzanja jer su tada veća rastojanja između molekula, pa se duže kreću dok se ne sudare sa nekim molekulom gasa. Zbog ovih boljih uslova za jonizaciju sudarom u razređenim gasovima postoji i bolje provođenje struje nego u gasovima pod normalnim pritiskom.
   Već je Gasiot (Gassiot) 1854. godine zapazio da električna varnica u jednoj staklenoj cevi preskače utoliko veći razmak između elektroda smeštenih u njoj, ukoliko je vazduh razređeniji. Pojave svetljenja koje nastaju u cevima sa razređenim vazduhom ispitivao je Pliker (Plucker), 1858. godine. Pošto je ove cevi pravio staklar Gajsler (Geisler), nazivamo ih „Gajslerovim cevima“.
   Svaka Gajslerova cev ima dve žice ili ploče od metala zatopljene kroz zidove cevi,  a spolja postoje ušice koje se metalnom žicom vezuju za polove induktora ili za neku drugu elektrostatičku mašinu. Pomenute pločice zovu se elektrode. One su obično od aluminijuma ili platine. Elektroda koja je vezana za pozitivan pol izvora, zove se anoda „A“, a ona koja je vezana za negativan pol, zove se Katoda „K“.
   Ako Gajslerovu cev u kojoj se nalazi vazduh pod normalnim atmosferskim pritiskom vežemo za polove induktora, između elektroda neće preskočiti električna varnica.
   Međutim, varnica će preskočiti u vidu svetlog konca ako se vazduh u cevi kroz slavinu pomoću pumpe izvuče toliko da iznosi oko 40mm. Tada se u cevi dužine između 10-100cm može javiti varnica.
   Kada se vazduh razredi do oko 1mm živinog pritiska, u cevi se javlja ružičasta svetlost sa poprečnim tamnim i svetlim slojevima. Ta svetlost polazi od anode i zove se „pozitivnim stubom“.  Od katode polazi tanji sloj plavičaste tinjave svetlosti koju nazivamo „negativnom svetlošću“.
   Ova dva sloja rastavljena su tamnim slojem, koji zovemo „Faradejev tamni prostor“.Ovakvu vrstu električnog pražnjenja zovemo tinjavim pražnjenjem.
   Pri tinjavom pražnjenju elektrode se ne zagrevaju nego ostaju hladne. Sem pomenutih slojeva pri tinjavom pražnjenju razlikujemo još i druge svetlosne slojeve.
   Ukoliko se u Gajslerovim cevima jače razredi vazduh, tako da pritisak iznosi manje od 1mm, utoliko će više iščezavati pozitivan stub, a širiće se tinjava svetlost. Pri razređenosti vazduha od oko 0,05mm, iščezava i ova svetlost, i tada se na staklenoj cevi suprotno od katode javlja intentivna zelena svetlost usled fluorescencije stakla.
   Ovo je utvrdio Kruks (Crookes), pa zbog toga ovakve cevi u kojima razređenost vazduha iznosi oko 0,01mm pritiska žive pa i manje, nazivamo „Kruskovim cevima“. Kruks je zaključio da fluorescencija nastaje usled nekih nevidljivih zrakova koji polaze sa katode. Zbog toga ih je nazvao „katodnim zracima“.
   Cev koju sam upotrebio u eksperimentima je ručno izrađena, od starog topljenog stakla objektiva teleskopa, topljenog aparatom za autogeno zavarivanje. Vakuum je izvučen prerađenim kompresorom od frižidera, a visoki napon do 100.000V jednosmerno, napravljen je od delova starog televizora.
  Iako je svrha eksperimentisanja bila stvaranje linearnog akceleratora  koji bi služio u svrhe merenja pada napona duž staklene cevi, jasan je pokazatelj ponašanja atmosfere u određenim slojevima, po pravilu mnogo kilometara iznad tla. Mnoge pojave se mogu objasniti ovakvim simulacijama u laboratoriji. Ali, to se ostavlja svakome da sam promisli.

Upozorenje!
Ovakvi eksperimenti dovode do veoma jakog radioaktivnog zračenja koje se oslobađa u okolni prostor! Svaki pokušaji ponavljanja ogleda izvode se na sopstvenu odgovornost. Visoki napon koji se oslobađa je smrtonosan!!! Prva greška će verovatno biti i poslednja!!!

Napajanje...



Cev spremna za rad...



Kompresor od frižidera, kao vakuum pumpa :)



Jedna od elektroda od tungstena...



Početak izvlačenja vakuuma:



Počinje da radi kako treba:



Krug koji se vidi na ovoj slici je cev kroz koju je izvlačen vakuum.



Ovde se u pozadini vidi kako se napajanje "buni" kada sam mu podigao napon preko 90.000V...preskače prema zemlji uz veliku buku.



Ovako izgleda kada se cev dotakne prstom. Naravno, sve ovo ne treba probati.



Izvinjavam se zbog loših fotografija. Naravno, znali biste da su loše tek kada biste videli kako sve to divno izgleda uživo. Nedostajali su pera, Stefano ili Pavlović sa svojom aparaturom :)




« Poslednja izmena: 25. April 2010. u 21:29 Nele »