Obično u ovoj temi obrađujemo podatke o temperaturi i padavinama nezavisno jedne od drugih. Međutim, kad govorimo o suši i tome da su suše sve češće i sve izraženije, tu moramo kombinovati podatke o padavinama i temperaturama.
Jer onoliko koliko na sušu utiče deficit padavina, toliko utiču i visoke temperature. Iz rada za koji sam link sam postavio u prethodnoj poruci, vidimo da su vezala tri ekstremno sušna leta ako kombinacijom podataka o temperaturi i padavinama primenimo SPEI (Standard Precipitation Evaporation Indeks).
https://klima101.rs/ucestalije-suse-u-srbiji-analiza-1950-2026/Nisam siguran po kojoj tačno formuli se računa SPEI indeks za tačku, ali sam se setio sa fakulteta Thornthwait-ove metode kojim računamo potencijalnu evapotranspiraciju. Ima svojih nedostataka jer uzima samo temperaturu u proračun, bez podataka o relativnoj vlažnosti, vetru, itd, što takođe može uticati na eapotranspiraciju.
Thornthwaiteova metoda procenjuje potencijalnu evapotranspiraciju (PET) prvenstveno na osnovu srednje mesečne temperature vazduha, uz korekciju za dužinu dana i broj dana u mesecu.
PET predstavlja približnu količinu vode koja bi mogla da se izgubi evapotranspiracijom kada bi voda bila dovoljno dostupna.
Razlika P − PET zato služi kao jednostavan pokazatelj klimatskog vodnog bilansa, negativne vrednosti označavaju vodni deficit, a što je deficit veći, leto je klimatološki sušnije.
Ove podatke sam dobio za Beograd za prethodnih 100 godina:

Vidimo prilično haotičan grafik iz kog ne može mnogo šta da se zaključi, ali vidimo da se minimumi i maksimumi prilično poklapaju sa prethodno citiranom analizom.
Zato sam odlučio da vidim kako to izgleda sa osrednjavanjima tako što izračunamo trend, pomoću 10-godišnjeg i 30-godišnjeg pokretnog proseka. Vrednost na grafikonu se odnosu na završnu godinu kliznog perioda (npr. vrednosti koje grafik daje za 2026. su za periode 2017-2026 i 1997-2026).

Možemo videti da smo ranije u prošlosti imali prilično ravnomerne oscilacije. Bilo je i sušnijih i vlažnijih perioda, ali negde u prethodnih 10-ak godina kreće nizbrdica samo takva, više izražena na plavoj liniji.
Zaključak je da iako mi nemamo toliko izraženo smanjivanje količine padavina u letnjim mesecima (pogotovo ako uzmemo duže periode osrednjavanja), te padavine koje su bile standardne i normalne za naš klimat prosto ne mogu da isprate sve više i više temperature i prosto 150mm u toku jednog leta iz 90-ih nije više isto kao 150mm u nekom letu 2028. ili 2036.
Pritom, još jedna stvar, ovde su uzeti u obzir samo tri klimatološki letnja meseca (jun, jul i avgust). Septembar je nepravedno tu izostavljen kao još jedan mesec koji redovno masakrira prirodu sa temperaturom i izostankom ikakvih konkretnijih padavina.
Za kraj sam napravio grafikon i za godine, mada je tu već i pitanje koliko je reprezentativno korisiti godišnju Tsr i godišnju količinu padavina, ali podaci se relativno dobro poklapaju sa letnjim:

Sve sušnija i sušnija klima je naša surova realnost. Ono što je neizvesno je kojom brzinom će se sve to dalje odvijati i hoćemo li uopšte više i imati kišnijih godina, leta, neko leto koje nije ekstremno toplo u odnosu na dosadašnje srednjake.
Perspektiva je loša.